Zora Subotić psihoterapeut - PSIHOTERAPIJA

Share

PSIHOportal je razgovarao s psihologinjom i psihoterapeutkinjom, trenericom geštalt psihologije Zorom Subotić o psihoterapiji.

PSIHOTERAPIJA

1. Za posjetitelje PSIHOportala koji nisu psiholozi niti stručnjaci u području duševnog zdravlja, pojasnite što je to psihoterapija?

Za početak mislim da važno reći da se koncept zdravlja i bolesti srećom značajno mijenja novim spoznajama na području psihologije, psihoterapije i neuroznanosti, pa se i podjela na bolest-zdravlje u području mentalnog zdravlja  promijenila i humanizirala.  Što više znamo,  sve češće koristimo termin : simptom, a ne bolest . Simptom je obično  nešto uznemirujuće, neugodno, bolno što nas prisiljava da potražimo stručnjaka . Simptom  može biti panični strah, bezvoljno stanje, ponavljajući neefikasan obrazac u ponašanju ili odnosima, noćna mora, kriza u partnerstvu, migrenozna glavobolja, duboka patnja, samoća, nemogućnost iskrenog razgovora s bliskom osobom, osjećaj besmisla, problemi s učenjem, sram, strah od neuspjeha, nedovršeni posao, šopingoholizam ili bilo koja ovisnost, depresija, gubitak  itd. itd.  

Za sve  ljude koji su spremni razvijati se i rasti, simptom je pokretač i šansa za rad na sebi i razvoj. Rad na sebi je kompleksan proces osvještavanja, istraživanja i  izražavanja sebe u sigurnom odnosu sa osobom koja ima iskustvo i znanje koje može pomoći da se pomaknemo iz svojih uobičajenih ograničavajućih okvira prema većoj slobodi i autonomiji i probleme pretvorimo u rješenja. Proces u kom se ta interakcija događa zove se psihoterapija . Psihoterapija u sebi povezuje niz kvaliteta : liječenje, rješavanje problema, slobodno komuniciranje, oslobađanje, otkrivanje, prihvaćenje, mijenjanje, izbor, ostvarivanje stvarnih potencijala itd...Ovo je pogled na psihoterapiju iz humanističke perspektive kojoj ja pripadam.

Psihoterapijskih pravaca danas ima jako puno; karakteristika im je da nijedan sam po sebi nije ni dobar ni loš, već suštinski ovisi o znanju , iskustvu i kvalitetama sutručnjaka koji ga provodi.

 

2. Kome je psihoterapija namijenjena?

Humanistička psihoterapija namijenjena je svima. Često ljudi koji dođu u moju praksu kažu da je odluka o psihoterapiji najznačajnije i najbolje što su napravili za sebe. Većina ljudi mogu se razvijati, rasti, učiti, rješavati probleme, donositi kvalitetnije odluke,  biti svjesniji, slobodniji,  kreativniji, zdraviji. Humanističke psihoterapije nastale su kao odgovor na problem ljudske egzistencije u otuđenom, materijalitsičkom društvu i kad su se pojavile pratila ih je deviza: Psihoterapija je predobra da bi bila rezervirana za bolesne! To je istina. Danas se metode psihoterapije koriste u gotovo svim područjima gdje se podržava rast i razvoj i  ljudi i sistema.

 

3. Postoje li neka ograničenja u provedbi psihoterapije?

 

Najveće ograničenje u provedbi psihoterapije mogu biti ljudi koji ih provode jer  kvaliteta i ishod psihoterapije - osim o potencijalima klijenta - ovisi o znanju , iskustvu i karakteristikama ličnosti psihoterapeuta. Iskusni i educirani terapeuti odlično mogu procijeniti što i kako s pojedinom osobom i na koji način je to moguće postići. Jedna od važnih karakteristika humanističke (rekla bih i svake dobre psihoterapije) je odnos; psihoterapija je odnos. 

Kao svaki dobar odnos koji je ljekovit, tako je i psihoterapija, ako se razvija kao dobar odnos - ljekovita. Razvoj u psihoterapiji ( kao i u životu) je složen, slojevit, ima faze koje su često izazovne i nisu lake. U nekima od njih ulazi se u vrlo zahtjevna emocionalna stanja i teške, mračne i zahtjevne slojeve psihe. Kako će taj proces ići, koliko će biti human, oslobađajući, razvojan, ozdravljujući , uz klijentove karaktertsike i mogućnosti , značajno određuje ličnosti i stručnost psihoterapeuta.

 

4. U čemu je razlika između psihoterapije i psihološkog savjetovanja.

 

Ciljevi psihoterapije i savjetovanja su različiti, proces u psihoterapiji je obično duži i način rada drugačiji. Savjetovanje je proces podrške i pomoći osobi da riješi neki probem, životnu situaciju, više je usmjereno na nošenje s problemom nego na razvoj i promjenu ličnosti ; uključuje konkretne intervencije s ciljem prihvaćanja odgovornosti za problem, poboljšanja razumijevanja problema, usvajanja novih načina djelovanja i bivanja u odnosima.

Savjetovatelj je u svom načinu rada i intervencijama ponekad direktivniji od psihoteraputa, a savjetovanje ne uključuje liječenje i dublje promjene ličnosti. Psihoterapija je proces liječenja usmjeren na promjene, rast i razvoj ličnosti ; klijent "radi na sebi" eksperimentira, osvještava, upoznaje, sebe, uči preuzeti vlastitu odgovornost, rješavati probleme, izraziti sebe, brinuti se o sebi, prihvatiti sebe i svoje autentične potrebe , želje, potencijale; u psihoterapiji se simptomi i neugodne situacije s kojima klijent dolazi tretiraju kao motivatori za rast i razvoj; nije cilj što prije ih se "kirurški"riještiti  , već ih suštinski razrješiti - to je vrlo uzbudljiv, kreativan proces u kom je klijent  stvarni vodič, a terapeut facilitator klijentovog procesa, osoba koja  stvara uvjete da se klijet može razviti, osloboditi i ostvariti.

 

Psihoterapija je profesija; psihoteraputi mogu biti i savjetovatelji; savjetovatelji nisu psihoterapeuti.

 

5. Tko može provoditi psihoterapiju i tko smije to raditi u RH?

Psihoterapiju mogu provoditi licencirani stručnjaci - psihoterapueti. U RH jos uvijek se radi na zakonskoj regulativi te profesije . Odnos prema psihološkom i u obitelji i u društvu, ovisi o stupnju razvoja svjesnosti - u osvještenijim i zdravijim obiteljima i društvima stvarni osjećaji i potrebe osobe poštuju se i vrednuju više od uloga koje su osobama namijenjene. Iako se razvoj na ovom planu u RH značajno ubrzao zadnjim dvadesetak godina, još uvijek je to relativno nova profesija o kojoj nedostaje dovoljno adekvatnih informacija i dovoljno kompetentnih stručnjaka.

 

6. Danas je jako mnogo onih koji nude psihoterapiju ali kako da običan građanin prepozna da se radi o stručnoj osobi?

Da, danas ljudi pod psihoterapijom često  nude i ono što psihoterapija nije. I psihologija i psihoterapija su složena i široka znanstveno-stručna područja koja  su neki laici  skloni umanjivati i prisvajati kao samorazumljive, a profesionalci komercijalizirati. Potencijalnim klijentima preporučujem kombinaciju tri metode : usmena predaja - informiranje preko interneta - vlastito iskustvo.  U današnjoj poplavi ljudi koji nude štošta , nije se uvijek lako snaći. Ja sam proputovala svijet u potrazi za dobrim učiteljima, srela sam razne  i srećom - srela sam ih nekoliko vrlo mudrih  i zdravih koji su istinski imali što prenijeti. To je bilo dovoljno.

U poplavi kapitalitičkih ne-vrijednosti : što brže-što-više-što-efikasnije - postoji opasnost da se i psihoterapija počne tretirati kao postignuće ili kao metoda ili kao odlično plasirana marketinška priča. Danas se ljudima nude slike ( uspjeha, sreće, zdravlja, izgleda) pa neki ljudi nude psihoterapiju isto kao  recept ili sliku. To je opasno i površno. Što vas treba pokolebati: za početak kad netko nudi jako puno tog, sve zna, sve moze i sa svim se bavi, a nema previše iskustva. Ili kad nudi prebrze rezultate.

 

Psihoterpija je razvoj, ima svoju prirodu; ako je umjetan, onda se samo uruši. Cilj dobre psihoterapije nije da budete dobri, još bolji, najbolji...već da budete dobro i da budete stvarni - samo to može zadovoljiti naše stvarno biće. Da se vratim na povjerenje u vlastito iskustvo - ako vam se vaš psihoterapeut ne čini sasvim prisutan, iskusan, zdrav, zainteresiran, jasan i nema kapacitet za komunikaciju - onda vjerojatno nije ni ljekovit. Ako prelazi vaše osobne granice i previše vam priča o sebi - pitajte se... Ako vam nudi gotova rješenja - čuvajte se...Ako vam nudi čuda - budite oprezni... Mi smo kultura koja je još uvijek jako pod dojmom lažnih narcističnih slika , stoga je važno istraživati, informirati se i tražiti.

 

8. Postoje li neke psihičke bolesti koje se ne mogu liječiti psihoterapijom?

Da. Kad se radi o teškim kroničnim psihičkim bolestima - koje prelaze granicu neurotskog i idu u područje dubljih poremećaja  , tad je važno znati da emocionalna prorada i psihoterapija koja nudi rast i razvoj nisu jednostavno primjenjive, mada psihoterapeut  moze biti značajna podrška i u teškim stanjima . No , tad je vrlo važna farmakoterapija. U svom iskustvu srela sam vrlo mali broj ljudi koji znaju raditi s dubokim emocionalnim/ mentalnim poremećjima i ekstremnim stanjima svijesti ( psihotičnim poremećajima , a čak i ljudima u komi); osoba koja me fascinira i inspirira svojim humanizmom, mudrošću i kreativnošću i prelaskom poznatih ograničenja je Arnold MIndell, osnivač procesne psihoterapije u Portlandu i Zurichu; uz gestalt, iskustva i učenja s njim za mene su bila najupečatljivija, vrlo moćna, razvojno obećavajuća i inspiriraju me trajno.

 

U psihoterapiji je ponekad važno prepoznati da je u nekoj fazi psihoterapijskog procesa klijentu potrebna terapija psihofarmacima (npr. klijenti s paničnim atakama ili teškim tjeskobnim stanjima) - to zahtjeva suradnju psihoteraputa i psihijatra; iskusan psihoteraput je svjestan svojih ograničenja i otvoren je za suradnju s kolegama i drugim stručnjacima.

 

9. Hoće li se nešto promijeniti ulaskom Republike Hrvatske u EU po pitanju uređenosti područja psihoterapije u kojem se danas prepoznaju i astrolozi, numerolozi, i sl…?

Da, svakako. Na tom već radi naša cijela psihoterapijska zajednica. Ulaskom u EU, gdje  psihoterapijska scena ima puno dužu tradiciju, prepoznata je  i zakonski uređena, vjerojatno ce se ubrzati i formalno-zakonski procesi i kod nas.

 

10. Kako se može postati psihoterapeut?

Psihoterapijska edukacija je postdiplomska edukacija koja traje najmanje 4 godine, vrlo je složena, uključuje iskustveno i teorijsko učenje, svaka ozbiljna psihoterapijska edukacija podrazumijeva i psihoterapijski individualni razvoj polaznika. Edukacija ima propisane kriterije -  za to tko se sve može educirati i za to tko sve može biti teraput. No, sama edukacija nije garancija i  nije dovoljna - da biste bili  psihoterapeut važno je da imate emocionalni kapacitet i neke karakteristke ličnosti koje su ljekovite, puno znanja, svjesnosti, iskustva i otvorenosti za stvarni razvoj. Psihoterapija je više od profesije - to je i zvanje ,  poziv : važno je da znate zašto želite biti psihoterapeut .

Psihoterapija je visoko-etična profesija i zahtjeva stalno učenje i razvoj. Dobar psihoterapeut njeguje " beginners mind" , svježi početnički um i sebe jer zna da je on "instrument" kojim radi. U beskrajnom prostoru ljudske psihe učenje je proces koji se nikad ne završava. Kao u svim ozbiljnim profesijama koje se bave ljudskim zdravljem i razvojem, stvarnu profesionalnu zrelost dosežete nakon niza godina iskustva i rada s brojnim različitim klijentima. No, u svakoj fazi svog profesionalnog rada možete biti ljekoviti i  donijeti nešto značajno.

Dobri terapeuti stalno rade na sebi i razvijaju se. To je  definicija zdravog života - neprekidan proces svjesnosti i razvoja. 

Na kraju, PSIHOportal zahvaljuje na vremenu koje ste nam posvetili i ukoliko netko ima potrebu za psihoterapijom ili edukacijom, kako Vas može kontaktirati?

Hvala Vama na pozivu , interesu , ugodnoj i zanimljivoj suradnji. Svi zainteresirani za ovo područje - bilo da se žele profesionalno razvijati, educirati ili doći na psihoterapiju - mogu me kontaktirati putem maila - Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. . Posjetiteljima Vašeg portala želim puno radoznalosti i slobode u istraživanju sebe , učenju , rastu i razvoju .

 

 

Zora Subotić, psihologinja i psihoterapeutkinja u privatnoj praksi. U svom radu uspješno ujedinjuje djelovanje u dvije dimenzije ljudskog razvoja – osobnoj i profesionalnoj , te ima rijetku kombinaciju znanja i iskustava iz dva velika područja : neuroznanosti i psihoterapije. Educirana u raznim školama i Instututima u svijetu. Uz stručna usavršavanja iz neuroznanosti u Bostonu na Harvardu i VA Hospital, Portlandu, Insbrucku , tijekom dvadesetak godina kontinuiranog učenja i razvoja u okviru različitih psihoterapijskih škola i Instituta, imala je privilegiju susreta i rada s izuzetnim i inspirativnim učiteljima od kojih je učila mudrost, a relativizirala „znanje“ - kroz gestalt psihoterapiju i art terapiju u IGW Wurzburg; biodinamski rad na tijelu londonske škole za biodinamiku; edukaciju iz traume u okviru University of Texas, Houston i DPP Zagreb ; procesnu psihoterapiju u Zurichu i Portlandu. Licencirani je gestalt psihoterapeut, supervizor i trener gestalt psihoterapije; educirala je generacije gestalt psihoterapeuta Hrvatskoj, a ima i značajno iskustvo u organizacijskom razvoju, savjetovanju i edukaciji menadžera i timova.

Osnovala je Mostove u cilju savjetovanja, edukacije i razvoja, s idejom povezivanja različitih svjetova, znanja i ideja. Koautor je nekoliko stručnih knjiga, promovira psihologiju i psihoterapiju u medijima, a gostovala je kao voditelj radionica i prenosila znanje i izvan Hrvatske (Njemačka, Švicarska, SAD).

izvor: PSIHOportal / ZŠ

Share

Dodatne informacije