EKSKLUZIVNO - Intervju s akademikom Ivicom Kostovićem

Share

 U povodu obilježžavanja Tjedna mozga (od 12. do 18. ožžujka), napravili smo kratak intervju s akademikom Ivicom Kostovićem, profesorom neuroznanosti i anatomije, direktorom Hrvatskog instituta za istražživanje mozga i predsjednikom Hrvatskog društva za neuroznanost.

TJEDAN MOZGA

Poštovani akademiče Kostoviću, za početak molimo da nam ukratko kažžete kako je potekla inicijativa za obilježžavanjem „Tjedna mozga“ u Hrvatskoj i što zapravo predstavlja „Tjedan mozga“?

 Inicijativa za obilježžavanjem potekla je od HIIM-a  i HDN-a  i održžava se već 11 godina zaredom. Time se Hrvatska priključila svjetskoj inicijativi dviju organizacija Dana Alliance for Brain Initiative (www.dana.org) i European Dana Alliance for Brain – EDAB (www.edab.org). Tijekom proteklih 11. godina hrvatske institucije, posebice Medicinski fakulteti i odsjeci za psihologiju Filozofskih fakulteta, kao i psihijatrijska i neurološka društva, javnost su poticali na rasprave o istražživanju biološke osnove svijesti i duševnih poremećaja, kao i napredak u otkrivanju uzroka kognitivnih i neuroloških bolesti. U Europi se aktivnosti EDAB-a provode u 29 zemalja. Ova inicijativa poprimila je svjetske razmjere iz nekoliko razloga. Na prvom mjestu je spoznaja da je nemoguće naći ijedno pitanje vezano uz funkcioniranje ljudskog društva koje ne bi zahtijevalo biološki utemeljeno znanje o psihologiji, ponašanju i svijesti čovjeka, odnosima i komunikaciji među ljudima u društvu, kao i evolucijski utemeljeno znanje o tome što nas čini ljudima te kada i kako su nastala ta specifično ljudska obilježžja.  Posebni poticaj istražživanju mozga u Europi događa se nakon dokumenta „Consensus Document on European Brain Research“ (www.jnnp.com) koji proizlazi iz činjenice da ukupni trošak za bolesti mozga bio 386 milijardi eura, a ako se tome dodaju glavobolja i bolesti ovisnosti trošak raste na 447 milijardi eura godišnje! Ove godine u Hrvatskoj započela je i inicijativa za osnivanjem „Croatian Brain Councila“. 

Koje su glavne teme koje će biti zastupljene u ovogodišnjem „Tjednu mozga“?

Hrvatsko društvo za neuroznanost izabralo je nove zanimljive teme za ovogodišnji Tjedan mozga s ciljem nastavka dijaloga s javnošću o značajnim pitanjima iz istražživanja mozga: 1. Odrastanje i starenje mozga 2. Mozak i odlučivanje 3. Mozak i stres Ove teme odabrane su s obzirom da su strukturne i funkcionalne  promjene mozga u starenju i odrastanju mozga dožživjele pravu eksploziju u posljednjih pet godina zbog velikih mogućnosti slikovnog prikaza mozga. Istodobno su postignuti i novi rezultati u korelaciji funkcionalne mape-konektom-genom/transkriptom kao podlozi ljudskog ponašanja i odlučivanja.

Tko sudjeluje u obilježžavanju „Tjedna mozga“?

Hrvatsko društvo za neuroznanost i Hrvatski institut za istražživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organiziraju Tjedan mozga, a u organizaciji nam se pridružžuju Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (Razred za medicinske znanosti), Medicinski fakulteti u Splitu, Osijeku i Rijeci te članovi Hrvatskog društva za neuroznanost u tim sveučilišnim središtima. Istodobno aktivnosti se odvijaju u sveučilišnim centrima u Zadru (gdje su posebno aktivni psiholozi!), Dubrovniku, Varažždinu, kao i u mnogim drugim gradovima Hrvatske.

Kakva su iskustva prethodnih godina o posjećenosti događaja organiziranih povodom „Tjedna mozga“?

Najposjećeniji su bili okrugli stolovi sa, široj javnosti, zanimljivim temama, kao što je npr. umjetnost, kreativnost i mozak i sl. Posjeti HIIM-u su uvijek zanimljivi djeci od vrtićke dobi do srednjoškolaca tako da kroz 5 dana otvorenih vrata Institut posjeti do 1600 djece. Zapažženi su i nastupi u medijima, posebice radijskim i tv emisijama koje imaju iznadprosječnu gledanost.

ISTRAŽŽIVANJA MOZGA U HRVATSKOJ

Kad govorimo o istražživanjima mozga, kako biste usporedili istražživanja mozga u Hrvatskoj u odnosu na Europsku i Svjetsku razinu?

U manjem segmentu istražživanja, a to je neurobiologija razvitka mozga čovjeka, starenje mozga i specifičnosti ljudskog mozga naša istražživanja su na svjetskoj razini pa su objavljeni radovi u časopisima Cell, Nature i PNAS, kao i u brojnim specijalističkim časopisima sa visokim čimbenikom odjeka. Međutim, neuroznanstvena zajednica je vrlo mala, s malim brojem Centara izvrsnosti i nedovoljnim financiranjem pa u većini ostalih područja nema istražživanja ili učinaka na svjetskoj razini. Sudjelovanje u nekoliko europskih FP7 programa pokazuje zainteresiranost europskih centara za suradnju s našim neuroznanstvenicima. Ne smije se zaboraviti da u području edukacije imamo razvijenu dodiplomsku nastavu i doktorske studije što je također kriterij europske razine. Radi usporedbe, koja pokazuje kako je mala naša znanstvena zajednica koja se bavi istražživanjem mozga, Hrvatsko društvo za neuroznanost ima oko 200 članova, toliko istražživača ima jedan veći institut u Europi npr. onaj na Sveučilištu u Lundu koji se bave samo matičnim stanicama i mogućnostima obnove mozga.  

Što smatrate najvećim uspjesima hrvatskih znanstvenika u području istražživanja mozga?

U klasičnoj neuroanatomiji ističu se radovi Stjepana Poljaka koji je započeo istražživanja u Hrvatskoj još prije drugog svjetskog rata. Vrlo aktivna bila je i grupa neurofiziologa na Institutu Ruđer Bošković okupljenih oko Mirjane Randić i Ante L. Padjena, gdje sam ja radio doktorat. Pri Medicinskom fakultetu  u Zagrebu bila je jaka skupina neurologa i psihijatara koji  su prvi započeli sa stereotaktičkim operacijama. U temeljinim istražživanjima od 1972. godine istražživačka skupina okupljena oko Ivice Kostovića u  suradnji sa Sveučilištima Johns Hopkins, Harvardom i Yaleom (Paško Rakić) te Institutom u Amsterdamu objavili su niz otkrića gdje se posebno ističe otkriće prolazne subplate zone bitne za razvitak neuronskih veza u mozgu čovjeka, kao i  dokaze o putovima iz talamusa koji prvi omogućuju interakciju okoline i fetalnog mozga (posebno su značajni rezultati Zdravka Petanjeka vezani za promjene mozga u adolescenciji). Pri Zavodu za farmakologiju pružženi su originalni eksperimentalni dokazi o cirkulaciji likvora (Marijan Klarica), kao i o ulozi transmitora u perifernom i središnjem žživčanom sustavu (Zdravko Lacković, Melita Šalković-Petrišić). U novije vrijeme grupa Miloša Judaša surađuje uspješno na evoluciji i genskoj podlozi specijalizacije ljudskog korteksa s Nenadom Šestanom pri Sveučilištu  Yale. Treba istaknuti i rezultate na proučavanju hipokampusa (Mario Vukšić, Goran Šimić) i perinatalne reorganizacije mozga. U suradnji sa mnogim stranim sveučilištima ostvaruju se značajni rezultati u istražživanju mogućnosti obnove mozga nakon možždanog udara (Srećko Gajović).

PSIHOLOGIJA I PSIHOLOZI

U kojoj mjeri psiholozi sudjeluju u istražživanjima mozga koja se provode u okviru Hrvatskog instituta za istražživanje mozga, te koja je njihova uloga?

Psiholozi sudjeluju u istražživanju dugotrajnih posljedica perinatalnog oštećenja, kao i u funkcionalnim studijama s magnetskom rezonancijom. Dio su multidisciplinarnog tima koji žželi povezati strukturne i funkcionalne promjene s rezultatima psiholoških testiranja standardnim instrumentima.

Iz perspektive liječnika, kako vidite odnos između liječnika i psihologa u zdravstvenom sustavu?

Psiholozi su značajan čimbenik u području neurologije, psihijatrije, pedijatrije i gerijatrije, ali njihov položžaj u sustavu zdravstva ne odgovara stvarnom značenju i u usporedbi sa situacijom na vrhunskim europskim i američkim institucijama oni su u podređenom položžaju.

Što je po Vašem mišljenju potrebno učiniti na većoj afirmaciji psihologije kao struke u Hrvatskoj?

Psihologija je sigurno struka budućnosti, ali nije na taj način prepoznata u Hrvatskoj. Stoga psiholozi  trebaju biti aktivniji u području kliničke psihologije i primijenjene psihologije. U temeljnim istražživanjima treba posebno prepoznati vezu psihologije i neuroznanosti. Zapravo psihologija zadire u sve aspekte suvremenog društva i žživota pa i u Hrvatskoj mora dobiti, pored kliničke i zdravstvene, i ulogu u zajednici, potrošnji i marketingu, obrazovanju (posebno predškolskom!), rehabilitaciji,  školi, organizaciji i managementu, no i industriji, pravu i pravosuđu, politici, vojsci, sportu... Bilo bi dobro da se ojača diplomski studij psihologije na Sveučilištu sa sadržžajima iz područja bioloških osnova psihologije. Danas je nemoguće voditi velike tvrtke i korporacije i nemoguće je ostvarivati tržžišno gospodarstvo bez psihološke struke. Bilo bi zanimljivo znati koliko su psiholozi uključeni u donošenje ekonomskih odluka, razumijevanja donošenja odluka javnih osoba i  skupina.

Na kraju, što biste poručili posjetiteljima Psihologijskog portala?

Dobro bi bilo analitički utvrditi potrebe za psiholozima u različitim područjima društva, gospodarstva, edukacije, zdravstva. Proučiti učinke nedavno donesenog zakona i djelovanja psihologa preko Komore. Temeljem takve analize trebalo bi eventualno dopuniti i nastavne programe. Bilo bi dobro približžiti psihologiju reguliranim profesijama (npr. liječnicima i medicinskim sestrama) i uspostaviti mostove između psihologije i neuroznanosti. Dobro je istražživati utjecaj okoline i biološke čimbenike u oblikovanju osobnosti, sklonosti i kognitivnih umijeća.  

PSIHOLOGIJSKI PORTAL / Urednik Zoran Šimić,- ožžujak 2012.

 

Share

Dodatne informacije