Intervju - prof.dr.sc. Ivan Ðikić

Share

 Za psihologijski portal, prof. dr. sc. Ivan Ðikić hrvatski znanstvenik, dobitnik istaknutih svjetskih priznanja za svoj znanstveni rad na području otkrića u istražživanju raka, govori o nasilju među mladima, projektu unutar "Civitasa", mladim znanstvenicima, te zaključuje: "... uloga psihologa još uvijek nije na adekvatan način prepoznata i uključena u pomoć oboljelima od tumora u Hrvatskoj.".

Molimo da posjetiteljima Psihologijskog portala ukratko predstavite projekt "Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja". 

"Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja" je kompleksan interdisciplinaran projekt koji se provodi već drugu godinu u kontinuitetu isključivo u odgojno-obrazovnim institucijama: osnovnim i srednjim školama. Program, uz pedagoge, psihologe i novinare, okuplja hrvatske znanstvenike od kojih brojni žžive i djeluju širom svijeta i na svim kontinentima.   

Praktični dio eduakcijskog programa sastoji se od eduaktivnih interakcijskih predavanja i radionica za mlade koje provode pedagozi i novinari; eduaktivnih interakcijskih predavanja/razgovora znanstvenika iz različitih područja djelovanja unutar znanosti, te terenskih radionica predavanja koje s enicima provode mladi znanstvenici uz asistente pri svojim znanstvenim institucijama. Stoga smo izuzetno zahvalni znanstvenim institucijama, fakultetima, koje pomažžu da se projekt ostvaruje prema svojim zacrtanoj i nimalo jednostavnoj shemi.

Postignuta je odlična i hvalevrijedna suradnja s HIIM, IRB, Tehničkim fakultetom u Rijeci, a od ove godine bi se takva zajednička suradnja trebala ostvariti i s Brodograđevnim institutom u Zagrebu. Nadamo se da će svi dosadašnji rezultati evaluacija škola, kao i pokazatelji pozitivnih pomaka u nastojanju podizanja priznatih temeljnih vrednota kod mladih, a koje svakako podrazumijevaju i nenasilništvo u svakom pogledu ljudskog žživljenja, pomoći da ovaj projekt preraste u višegodišnji program. U tom smislu nadamo se i adekvatnoj pomoći, ne samo nadležžnih institucija, već i sviju ostalih struktura društva. 

Što Vas je motiviralo da se uključite u projekt? 

Prije svega, i sam sam osobno odavno redovan član i počasni predsjednik Civitasa, te je sasvim razumljivo da se u svojim mogućnostima angažžiram u pojedinim projektima. U projektu o kojemu govorimo,  naša zajednička žželja bila je ponuditi projekt kojim bi se djeca i mladi fokusirali na kreativne programe u svome obrazovanju. ŽŽelio sam sudjelovati u nečemu što će njima predstavljati dodatnu vrijednost, pretpostavljam i ispomoć radu njihovih nastavnika i roditelja, posebice glede upoznavanja mladih s važžnošću znanstvenoga rada. Naposljetku, žželio sam sudjelovati u dijelu nečeg što sigurno možže doprinijeti zaustavljanju nasilja među mladima.  

Što bi se moglo poduzeti u svrhu prevencije nasilja među mladima? 

Pozornost u svim našim (Civitasovim) programima dana je važžnosti obrazovanja. Ovdje se posebice naglašava rad na odmaku od destrukcije i nasilništva u cilju ostvarivanja pozitivnoga žživotnog ozračja, s naglaskom isticanja vrijednosti poput znanja, poštovanja, međusobne suradnje, prihvaćanja razlika. Dugotrajni uspjeh u uklanjanju nasilja možžemo ostvariti samo takvim i sličnim preventivnim mjerama, a nikako kratkoročnim represivnim.  Osim toga, važžno je naglasiti uključenost stručnjaka raznih profesija u ostvarivanju takve vrste programa. Na tom civitasovom programu, koji je odobren od MZOŠ,  od samog njegovog početka bio je uključen veliki tim stručnjaka. Veliki dio stručnjaka je konzultiran i daleko ranije negoli je započeo rad na samom sastavljanju programa, odabira metodike rada i sl. Zahvalni smo svima njima, svim  eduktorima, kao i svim ravnateljima, pedagozima, i psiholozima škola s kojima je uspostavljena primjerena suradnja i koji nas potiču za daljnji nastavak njegove provedbe 

Po Vašem mišljenju, što je najveća poteškoća u borbi protiv nasilja? 

Jedan od glavnih problema ležži u gubitku i poštivanju kvalitetnih vrijednosti u društvu, posebice u obiteljima koje bi trebale biti čvrsta baza za odrastanje i odgoj novih generacija. Danas su djeca prečesto prepuštena sama sebi, ulici, medijima, a odgovorni u društvu trebali bi na vrijeme prepoznati njihove potrebe. Daleko prije negoli upadnu u probleme. ito je vidljivo koliko je puno nasilja među mladima, osobno smatram i zbog nedovoljno adekvatnog sustava, ali i općenite krize morala u suvremenom društvu. 

Kakve su mogućnosti psihologa u prevenciji nasilja?

Psiholozi su integralni dio programa koji se na bilo koji način žželi baviti temom prevencije nasilja. Njihova stručna pomoć je neophodna i mi smo sretni da u našem programu prevencije nasilja u školama psiholozi imaju značaju ulogu. Stoga smo izuzetno zahvalni svim stručnim timovima iz sviju škola u kojima projekt provodimo, a s kojima smo uspostavili izvanrednu suradnju za koju vjerujemo kako će se nastaviti i pomoći pri nadgradnji i širenju aktivnosti unutar samog programa. 

Koje su poteškoće s kojima se susreću mladi znanstvenici u Hrvatskoj? 

Najvažžniji problem je nedostatak kvalitetnih mentora koji vode međunarodno prepoznate, kompetitivne i originalne projekte. Na takvim bi se projektima mladi studenti mogli dodatno educirati, napredovati i planirati buduću karijeru s optimizmom. Trenutačno se događa da brojni studenti zbog loših uvjeta u kojima odrađuju svoje doktorate gube motivaciju i vjeru u svoje sposobnosti. Nažžalost tim načinom gubimo veliki broj potencijalno uspješnih znanstvenika u Hrvatskoj. 

Što bi trebalo učiniti na afirmaciji znanosti i znanstvenika u Hrvatskoj? 

Za ozbiljan projekt unapređivanja znanstvenoj produktivnosti u Hrvatskoj potrebna je sveobuhvatna stručna i afirmativna kampanja koja će unijeti kvalitetne parametre iz inozemstva. Pri tome žželim naglasiti sljedeće uvjete: reguliranje znanstvene uspješnosti prema kriterijima znanstvene produktivnosti i odjeka u međunarodnoj zajednici, ulaganje u mlade uspješne lidere koji su dokazali svoje kvalitete radom u inozemstvu, poticaje boljoj povezanosti znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva, veće ulaganje u znanost i promjenu dosadašnjeg modela financiranja znanosti. Uz to bih dodao da je neophodno omogućiti mobilnost znanstvenika, njihov odlazak u inozemstvu ali i organizirani povratak što će osigurati prijenos novih znanja u Hrvatsku.

Prema iskustvu koje imate boraveći u inozemstvu, možemo li se u skoro vrijeme zvati „zemlja znanja“?  

Jako bih žželio da Hrvatska počne cijeniti svoje mlade i kvalitetne stručnjake i da počne žživjeti od svog originalnog znanja i rada. Nepotrebno je umarati se terminima poput «zemlje znanja» i sličnih. Oni su nametnuti od političara koji su medijskom propagandom žželjeli unapređivati svoju karijeru, a o znanosti i znanju nisu puno znali.  

Na kojim projektima trenutno radite?

 

Na istraživanju procesa upale i razvoja tumora. Osim toga istražžujemo proces nazvan autofagija (samo-jedenje stanice), koji je važžan kao kontrolni mehanizam žživotnih procesa stanice i uklanja nakupine štetnih  proteina ili oštećene mitohondrije koji su toksični za stanice.  

U kojoj mjeri stres utječe na razvoj tumora, te koja je uloga psihologa u tretmanu onkoloških bolesnika?

Izuzetno važžna. Gotovo nezamjenjiva. Iako, moram priznati uloga psihologa još uvijek nije na adekvatan način prepoznata i uključena u pomoć oboljelima od tumora u Hrvatskoj. ŽŽelio bih spomenuti inicijativu civilne udruge «Sve za nju», koja je upravo prepoznala taj nedostatak i pokrenula vrijedne programe podrške i pomoći svim žženama oboljelima od raka na području Republike Hrvatske. Aktivnosti udruge uključuju psihološku podršku iniciranu osnivanjem prvog Centra za psihološku podršku žženama oboljelima od raka, promotivne djelatnosti prevencije i ranog otkrivanja raka, te edukativne aktivnosti na temu raka. Udruga je takoder pripremila priručnik za pacijente i njihovu obitelj „Emocije i karcinom“, koji je pisan od strane psihologa, psihijatra  i pacijenta. Drugi primjer djelovanja civilnih udruga u ovoj domeni jest udruga Krijesnica koja organizira ciklus rada psihološkog savjetovališta za roditelje djece oboljele od malignih bolesti te članove obitelji koji su izgubili nekog zbog maligne bolesti. 

Za kraj koji su Vaši planovi u 2010.? 

Nastaviti uspješna istraživanja na znanstvenim projektima, biti sretan i zadovoljan s obiteljskim žživotom. Osim toga žželio bih pokrenuti Frankfurtski institut za istražživanje žživota (FMLS-Frankfurt Institute for molecular life sciences), stvoriti konstruktivni i kreativni ambijent medu znanstvenicima, te se zajedno sa svim znanstvenicima useliti u novu zgradu s 4000 m2 laboratorijskog prostora, koja bi krajem godine trebala biti dovršena. 

Poruka posjetiteljima Psihologijskog portala? 

Nadam se da će čitatelji ovog intervjua primijetiti koliko je važžno žživjeti i raditi s vrijednostima poput hrabrosti, suosjećajnosti, istinoljubivosti, odgovornosti, angažžiranosti za društvena pitanja, volonterskog rada, pomoći osobama s potrebama i svima onima koji pomoć trebaju. Takav žživot zasigurno nije lagan, ali je ispunjen brojim događajima koji čine ljude sretnima i zadovoljnima.

 

 

Psihoportal / ZŠ

 

 

Share

Dodatne informacije