Intervju s predsjednikom Hrvatske psihološke komore, Hrvojem Gligorom

Share

Razgovarali smo s predsjednikom Hrvatske psihološke komore Hrvojem Gligorom o glavnim aktivnostima Komore u proteklom mandatu te problemima s kojima se danas susreću psiholozi u Hrvatskoj. 

 

 

 

Predsjednik Hrvatske psihološke komore Hrvoje Gligora psiholog je na početku četrdesetih, i iza sebe ima više od deset godina aktivnog bavljenja psihološkom profesijom. Zaposlen je u direkciji Kadrovskih i općih
poslova riječkog brodogradilišta 3.MAJ na mjestu voditelja Ureda za odnose s javnošću, a osim toga, radi i na poslovima selekcije novoprimljenih radnika i na praćenju kompetencija. U rad strukovnih institucija psihologa uključio se početkom prošlog desetljeća, kao jedan od osnivača i prvi glavni urednik Hrvatskog psihologijskog magazina Psiholog – publikacije koja danas stiže u poštanske sandučiće svih hrvatskih psihologa učlanjenih u Hrvatsko psihološko društvo i Hrvatsku psihološku komoru. Za predsjednika primorsko-goranskog županijskog društva psihologa izabran je u rujnu 2004. godine, a dva mjeseca kasnije i za predsjednika Hrvatskog psihološkog društva na čijem je čelu bio do 2009. godine. To je bilo i razdoblje u kojem je 2007. godine izabran i za člana Izvršnog odbora Europske federacije psiholoških društava EFPA-e u četverogodišnjem razdoblju od 2007. do 2011. godine, a od 2009. godine na čelu je Hrvatske psihološke komore.

 

<!-Za one koji nisu psiholozi pojasnite što je to Hrvatska psihološka komora i što znači biti njezin predsjednik?

 

Hrvatska psihološka komora je strukovna samostalna organizacija hrvatskih psihologa u koju se obavezno učlanjuju psiholozi koji obavljaju psihološku djelatnost. Komora predstavlja psihologe Republike Hrvatske kao cjelinu i stoga je mjesto predsjednika izuzetno odgovorna i časna dužnost svakoga tko želi zastupati i raditi na promicanju i zaštiti naše profesije. Djelovanje Komore određeno je Zakonom o psihološkoj djelatnosti koji je u Hrvatskom saboru usvojen 2003. godine, nakon čega je i osnovana Komora kojoj su dane ovlasti za reguliranje naše struke. Ovakav oblik regulacije profesija sve je prisutniji u Republici Hrvatskoj u kojoj danas imamo više od dvadeset strukovnih komora.

 

<!-Tko može biti član Hrvatske psihološke komore i koliko Komora broji čanova?

 

Član Hrvatske psihološke komore mogu biti samo psiholozi sa završenim diplomskim studijem psihologije nakon čega se stvaraju uvjeti za članstvo u Komori, obavljanje vježbeničkog staža, polaganje stručnog ispita i u konačnici, dobivanje osnovne dopusnice za samostalno obavljanje psihološke djelatnosti. Trenutno je u Komori učlanjeno 2.394 članova, posljednjih je godina zabilježen značajan porast broja članova, s obzirom da su se nakon nekog vremena u Komoru učlanile i kolegice i kolege koji su u početku imali rezervirani stav prema ovakvom obliku strukovnog organiziranja. Broj psihologa u odnosu na broj stanovnika u Hrvatskoj je jedan psiholog na 1.800 stanovnika, što je daleko od optimalnog omjera od jednog psihologa na tisuću stanovnika. No, danas studij psihologa u Hrvatskoj godišnje završi oko 170 studenata i projekcijom rasta broja psihologa uz zadržavanje današnjeg broja stanovnika Hrvatske (iako je realno on iz godine u godinu sve manji), možemo predvidjeti da ćemo za pet godina imati jednog psihologa na 1.300 stanovnika, a do 2023. godine bi trebali dostići onaj standard od jednog psihologa na tisuću stanovnika kojeg postavljaju razvijene europske zemlje.   

<!-Kao predsjednik, kako ste zadovoljni radom Komore u proteklom periodu?

Generalno sam zadovoljan radom Komore, iako ima još dosta prostora za poboljšanja. Prije svega, tu mislim na administrativni rad Komore i osuvremenjivanje organizacije rada, kao i izmjenu i pojednostavljenje nekih naših internih propisa. Volio bih da u idućih par godina imamo što bolju E-administraciju i funkcioniranje Komore u tom dijelu, što je jedan od preduvjeta za veći angažman na drugim područjima vezanih uz našu profesiju.

 

<!-Što biste istaknuli kao vodeće probleme psihologa u Hrvatskoj i što vidite kao najveću prepreku u rješavanju tih problema?

 

Ono što uvijek ističem kao problem, ali istovremeno i našu prednost je prisutnost struke u svim sustavima i na svim područjima djelovanja – od zdravstva, školstva i znanosti, do organizacije, prava i sporta. No, upravo je naša sveopća prisutnost u svim sustavima i značajan udio u interdisciplinarnosti ujedno i naš najveći problem. Kao skupina profesionalaca nismo niti u jednom sustavu zastupljeni u većini, stoga pristup rješavanju pojedinih problema ovisi o sustavu prema kojem djelujemo, broju psihologa zaposlenih u tom sustavu i, naravno, prirodi problema koji se nastoji riješiti. Najveća prepreka kod rješavanja bilo kojeg od problema vezanih uz našu profesiju je upravo ta (malo)brojnost psihologa, no na tu činjenicu treba gledati kao na izazov, a ne kao prepreku.

 

<!-Navedite glavne aktivnostiKomore tijekom Vašeg mandata?

 

Prije svega, to je tzv. samoregulacija psihološke profesije, dakle sve ono što je vezano uz zakonito obavljanje psihološke djelatnosti (s valjanom osnovnom dopusnicom): od registra članova, preko članskih obaveza, do obnove i izdavanja dopusnica, praćenja stručnog usavršavanja i vježbeništva. Sredinom 2010. godine počela je izuzetno velika aktivnost obnova izdanih 2004. godine kada je velik dio članstva dobio osnovnu dopusnicu temeljem Prijelaznih odredbi Zakona o psihološkoj djelatnosti. Više od polovine članstva obnavljalo je svoje osnovne dopusnice uz proces provjere stručnog usavršavanja. Osim djelovanja prema članstvu, tu su i kontakti i rad s pojedinim ministarstvima i drugim institucijama kojima se ukazuje na pitanja i probleme vezane uz psihološku djelatnost.

 

<!-Jeste li u svom radu kao predsjednik Komore, nailazili na otpore kolega ili institucija s kojima ste surađivali?

 

Psiholozi su skupina jakih individua, i bilo je situacija drukčijeg razmišljanja i različitih stavova i iz takvih se situacija može zaključiti kako postoji otpor nekih kolegica ili kolega. No, u konačnici smo svi jedna velika strukovna obitelj, pa su nam takvi i odnosi između kolegica i kolega. Jedan od najvećih izazova ove pozicije je upravo pomirenje različitosti i kretanje prema zajedničkom cilju, a to je svakako što bolja pozicija struke u nekom od područja rada. S institucijama je situacija drukčija – ja ih dijelim na one s kojima se može ili ne može surađivati. Često se zbog naše malobrojnosti nađemo u situaciji 'zakona jačeg' što izaziva frustraciju, unatoč svim razumnim objašnjenjima koja nudimo.

 

<!-Mnoge kolege psiholozi zamjeraju Komori da su edukacije, članarina i druge novčane naknade Komore visoke, uzimajući u obzir prosječna primanja većine kolega psihologa, da Komora ne čini dovoljno da zaštiti status psihologa, da je nedovoljno angažirana u rješavanju  ostalih pitanja koja se tiču psihologa i psihologije kao struke, i sl.. Kako to komentirate?

 

Komora ne provodi edukacije i nema utjecaja na određivanje cijene edukacija (posljednja je bila edukacija za posebne dopusnice iz medicine rada koja je u organizaciji Komore održana prije četiri godine, a isto tako i kongres primijenjene psihologije). No, također treba razumijeti organizatore takvih događaja jer organizacija edukacija, simpozija, kongresa i konferencija zahtjeva velike financijske izdatke, a donatora i sponzora sve je manje. Što se tiče članarine u Komori, njen iznos je godinama isti i za sada dostatan za samostalno i neovisno funckioniranje Komore. Odluku o njenom iznosu donosi Skupština Komore na čijim se sjednicama raspravlja o iznosu članarine, i do sada se raspravljalo uglavnom o kategorijama koje treba osloboditi od plaćanja članarine, ili im treba smanjiti njen iznos. Ovo su teme koje treba raspravljati unutar naših tijela, a Skupština je svakako mjesto za to.

 

<!-Što je Komora tijekom Vašeg mandata učinila s ciljem poboljšanja statusa psihologa općenito, a posebno psihologa u obrazovnom i zdravstvenom sustavu?

 

Kada radimo na unaprijeđenju psihološke djelatnosti u određenom sustavu, uvijek se pitam što znači poboljšati status psihologa, a da ne izađemo iz okvira djelovanja Komore. Ako pod poboljšanjem statusa podrazumijevamo povećanje plaće psihologa u određenom sustavu, to je stvar sindikata i prema zakonu njegova primarna zadaća. Ako se uzme u obzir činjenica da je u sustavu zdravstva zaposleno svega jedan posto (!) zdravstvenih suradnika visoke stručne spreme (a tu spadaju i psiholozi, i logopedi, i socijalni radnici, i defektolozi i ostali), mislim da je to činjenica koja govori dovoljno sama za sebe, odnosno o tome koliko smo (ne)interesantni sindikatima u zdravstvu, a time i cijelom tom sustavu. Ako govorimo o profesionalnom statusu psihologa u zdravstvenom sustavu, ovdje ukazujemo na nepravednu potplaćenost psihologa u odnosu na druge profesije visoke stručne spreme, no to je stvar koju ministarstvo uvažava, ali do sada nije došlo do promjene statusa psihologa u zdravstvu, iako s Ministarstvom nastojimo pronaći zajednički jezik. I na Skupštini Hrvatske liječničke komore prošle smo godine istaknuli našu želju za promjenom statusa psihologa u sustavu zdravstva i zatražili potporu liječnika koji zapravo igraju glavnu ulogu u donošenju propisa bitnih za psihologe, razgovarali smo i s ministrom i njegovim zamjenikom u nekoliko navrata i svakako se nadam promjenama. Ovdje treba istaknuti činjenicu kako smo konkretniju suradnju s ministarstvom počeli prije godinu dana, u razdoblju prije toga nije bilo sluha za naše probleme u sustavu zdravstva. Slična situacija je i u školstvu. Naš status je ovdje povoljnije definiran nego u zdravstvenom sustavu, no za probleme s kojima se susrećemo i na koje ukazujemo i za koje nudimo rješenja, ne dobivamo odgovore.

 

<!-Kakva je trenutna situacija po pitanju nezaposlenosti psihologa u Hrvatskoj?

 

Prema podacima koje imamo u Registru, nezaposleno je oko 5% članstva. Iako je svima nama želja da ona bude što bliže nuli, treba uvažiti gospodarsku situaciju i broj nezaposlenih osoba u Hrvatskoj. Kakva će biti situacija ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i hoće li se dogoditi scenarij kakav neki predviđaju za liječnike i medicinske sestre, tek ćemo tek vidjeti, s obzirom na mogućnost ograničavanja zapošljavanja radnika iz nove članice u ostalim zemljama članicama Unije (na razdoblje od dvije, pet ili maksimalno sedam godina).    

 

<!-Kakva je suradnja Hrvatske psihološke komore i Hrvatskog psihološkog društva?

 

Sve bolja i ljepša, što me izrazito veseli s obzirom na moj 'hapedeovski background'! Komora će ove godine obilježiti svojih prvih deset godina djelovanja i radujem se što ćemo obilježiti ovaj jubilej zajedno s desetljećem zakona koji regulira našu struku i šezdesetim rođendanom našeg nacionalnog strukovnog društva. Uz zajedničke projekte koji su intenzivirani posljednjih godina, radujem se i našem novom projektu EuroPsy Certifikata za Hrvatsku.

 

<!-Recite nam nešto o međunarodnoj suradnji Komore.

 

Strukovna suradnja na međunarodnoj razini odvija se preko Hrvatskog psihološkog društva i njegovog članstva u Europskoj federaciji psiholoških društava, EFPA-i, odnosno preko naših zajedničkih članova u raznim tijelima EFPA-e. Upoznati smo sa statusom profesije u europskim zemljama, a Komora je jedina ovakva institucija u regiji, bez većih naznaka da će u skoroj budućnosti biti osnovana još koja psihološka komora.

 Što biste istaknuli kao najznačajnija postignuća Hrvatske psihološke Komore tijekom Vašeg mandata?

 

Komora je mlada institucija i kao takvoj najznačajnijim smatram kohezivnost i zajedništvo koju smo postigli unutar profesije. Prisutna je sve veća potreba za profesionalnom pripadnošću, što je jedna od osnovnih zadaća komora.

 

<!-Namjeravate li se ponovo kandidirati za predsjednika Komore?

 

Upravo sam nedavno podnio kandidaturu za svoj drugi mandat kojim bih volio 'zaokružiti' razdoblje aktivnog djelovanja u strukovnim institucijama. Podršku mojoj kandidaturi potpisom je dalo više od 160 kolegica i kolega iz cijele Hrvatske i svima se zahvaljujem na podršci koja obavezuje i više nego prije četiri godine, kada sam se prvi put kandidirao.

 

<!-Na kraju, imate li poruku za posjetitelje Psihoportala?

 

Ne znam kakva je struktura posjetitelja ovog portala. U svakom slučaju, psiholozima želim da im Psihoportal bude jedan od psihoportala koje redovito treba posjećivati (uz Komorin i od Društva) i kojem aktivno mogu doprinijeti psihološkim sadržajima. Pripadnicima ostalih profesija preporučam da u svoj rad uključuju što više psihologa, a onima koji pokazuju interes za našu struku da se prisjete činjenice kako ih psiholozi prate kroz čitavo životno razdoblje (od upisa u vrtić i školu, do vozačkog ispita) i da su tu kada trebate pomoć ili savjet. U zemlji u kojoj je sve veća potražnja za antidepresivima i cigaretama, ne treba zaboraviti da postoje i psiholozi koji vam mogu pomoći u prevladavanju brojnih životnih problema. Svima želim veselu, zdravu i uspješnu 2013. godinu!

PSIHOPORTAL

Share

Dodatne informacije