Psihološki utjecaj poplava na ljude

Share

psihoportal Poplave imaju jak psihološki utjecaj na građane ali i na spašavatelje na intervenciji u poplavama. Spašavatelji, iako u pravilu nisu educirani pružati psihosocijalnu potporu u poplavama, mogu znatno pridonijeti ublažavanju psiholoških stresnih reakcija kod građana izazvanih pojavom poplave. Tekst iz Vatrogasnog vjesnika br 11/2012, autor Zoran Šimić. 

Poplave predstavljaju izvanredni događaj uzrokovan djelovanjem prirodnih pojava i imaju velik utjecaj na život i zdravlje ljudi, osobito ako se radi o gusto nastanjenim područjima. Uzrokuju velike materijalne štete na stambenim, kulturnim i gospodarskim objektima, infrastrukturi te izazivaju znatne gospodarske štete i gubitke. U Hrvatskoj se redovito, gotovo svake godine događaju poplave, koje su ove godine na sreću, prošle bez stradalih osoba, ali s velikom materijalnom štetom.

 

Kako se ponašaju građani pogođeni poplavom i kakve su njihove psihološke reakcije?

Tijekom nastanka poplave, građani se zbog nepripremljenosti mogu lako naći u stanju šoka, na što bitno utječu obilježja poplave npr. snaga vodene bujice, brzina dotjecanja vode i podizanje njezine razine, te izraženost osjećaja osobne i ugroženosti bližnjih. U trenutku nastanka poplave nastaje svjesnost o potencijalnoj opasnosti za život i mogućem gubitku materijalnih dobara. Građani reagiraju uglavnom na neformalna upozorenja i počinju sa spašavanjem imovine ukoliko je procjena da ne postoji životna ugroženost i da se mogu zadržati na mjestu poplave tj. da nije potrebna evakuacija. U prvi tren većina nastoji sama sebi pomoći ili dobiva pomoć od prijatelja i susjeda, a nakon određenog vremena i spasilačkih službi, uglavnom vatrogasaca.

Događaj poplave uzrokuje intenzivne stresne reakcije, osobito prvih nekoliko dana nakon pojave događaja. Stresne reakcije se javljaju zbog niza okolnosti, a najvažnija je osjećaj gubitka kontrole nad događajima oko nas i nad vlastitim životom. Izražen je osjećaj bespomoćnosti u zaustavljanju poplave. Izuzetno je stresno za osobe koje, zbog osobne sigurnosti, uništenog doma ili nepostojanja uvjeta boravka u vlastitom domu, moraju biti evakuirane s mjesta poplave. Gotovo da ništa manje nije lakše niti osobama koje ostaju živjeti u vlažnim/blatnjavim uvjetima nakon povlačenja vode. Svima je bitno poremećena rutina svakodnevnog života.

Postoji složen odnos između iskustva vezanog uz nesreću ili katastrofu i psihičkih poteškoća. Važno je prihvatiti da su reakcije ljudi u poplavama normalne reakcije na nenormalnu situaciju. Različiti ljudi različito reagiraju na iste podražaje pa se tako i reakcije ljudi na poplave razlikuju. Uglavnom se radi o psihološkim reakcijama privremenog karaktera koje vremenom nestaju i ljudi se ponašaju na uobičajen način kako su se ponašali prije poplave.

Psihičke poteškoće koje se javljaju u stresnoj situaciji izazvanoj poplavom su normalne reakcije ljudi na nenormalnu situaciju.

Uobičajene reakcije su: ponavljajući snovi ili noćne more vezane uz poplavu, pojava „flashbacka“, poteškoće s koncentracijom ili zaboravljivost, poremećaj spavanja, osjećaj zaprepaštenosti ili odsutnosti u razmišljanju, nastupi srdžbe ili intenzivna iritabilnost, potreba pretjerane podrške od članova obitelji, izbjegavanje stvari koje podsjećaju na poplavu, osjećaj tuge ili plača bez postojanja objektivnog razloga, pojačana konzumacija cigareta, alkohola ili droga, anksioznost, tjeskoba, depresija i mogući tjelesni simptomi (npr. glavobolja, želučani problemi, mišićna napetost i sl.).

Ako postoje izražene traumatske reakcije možemo govoriti o akutnom stresnom poremećaju, međutim ako događaj izaziva dugotrajnije posljedice onda je riječ o posttrautmatskom stresnom poremećaju (PTSP). Prema istraživanju provedenom u New Orleansu, prevalencija pojave PTSP-a kod preživjelih nakon uragana Katrina iznosi 19%. Pokazalo se da za osobe koje su bile pogođene poplavama, pojačane oborine mogu biti „okidač“ za stres i traumu.

Mogu se javiti tjelesne poteškoće kao proljev i želučane tegobe, što može biti posljedica kontakta s kontaminiranom vodom ili općenito nedostupnost čiste, pitke vode. Moguće su i razne infekcije zbog međusobnog kontakta osoba, zbog skučenih uvjeta života u kućanstvu ili prihvatnim centrima. Na zdravlje ima utjecaj i duži boravak u vlažnim uvjetima, ali i zdravstveni status osobe prije pojave poplave, te neadekvatni uvjeti prehrane. Posljedice na zdravlje ljudi uzrokovane poplavom mogu se javiti i odgođeno, nekoliko mjeseci nakon poplave. Povećana smrtnost nakon poplava može biti rezultat povećanog psihološkog stresa (E. Euripidou, 2004.). Psihičke poteškoće mogu trajati od nekoliko mjeseci nakon pojave poplave pa sve do godinu dana.

Općenito, građani pogođeni poplavom gube osjećaj sigurnosti u vlastitom domu, te se javlja osjećaj straha od budućih poplava. To kod njih izaziva interes kako se zaštititi u budućnosti. Pokazalo se da građani s iskustvom u poplavama, u situaciji pojačanih oborina, počinju pratiti vodostaj i druge informacije vezane uz mogući nastanak poplave.

Mijenja se i stav prema nadležnim institucijama. Dolazi do gubitka povjerenja u odgovorne u smislu adekvatne procjene mogućnosti nastanka poplave u budućnosti, pravovremenog uzbunjivanja i pružanja brze i adekvatne pomoći. Pogođeni poplavom su često nezadovoljni pruženom potporom od strane „vlasti“. Uglavnom računaju na materijalnu pomoć, ali dobro prihvaćaju i pomoć u „radnoj snazi“ (osobito volontera) i stručnom savjetovanju. Postoje poteškoće u naplati šteta od osigravateljskih kuća, a u posebno teškom stanju su stradalnici poplava koji nisu policama osiguranja zaštitili svoja materijalna dobra.

Nedostupnost pomoći, nekvalitetna pomoć i osjećaj da se moraju „boriti“ za ono što im pripada izaziva frustraciju i stres koji ima značajne reperkusije na njihovo zdravlje i psihološku dobrobit.

 

Preporuke građanima za ublažavanje stresa i anksioznosti vezanih uz poplave.

·         ako ste pogođeni poplavom ne izlažite se pretjerano medijskim sadržajima (TV, Internet, novine ..) koji govore o poplavama ili drugim katastrofama, osobito video prilozima i fotografijama,

·         usmjerite se na informacije koje dobivate iz pouzdanih izvora, koje su vremenski aktualne,

·         educirajte se o opasnostima za zdravlje i načinu zaštite od poplava,

·         nakon poplave, osobito djecu, što je moguće prije treba vratiti u uobičajenu dnevnu rutinu,

·         redovito vježbajte, uzimajte „zdravu“ hranu i osigurajte sebi dovoljno odmora,

·         okupirajte se aktivnostima u kojima ćete biti fizički i/ili psihički aktivni,

·         održavajte kontakt s obitelji, prijateljima, a ako je potrebno potražite podršku i od psihologa,

·         ako ste vjernik, ne zapostavljajte vjeru ili druge aktivnosti vezane uz duhovnost,

·         zadržite smisao za humor i potičite zdrav humor kod drugih,

·         razgovarajte i podijelite svoje osjećaje s drugima, ali ih ispoljavajte i pisanjem, crtanjem, bavljenjem glazbom i sl.

 

U svakodnevnom životu vrlo rijetko razmišljamo o nesrećama i katastrofama, pa tako gotovo da je pravilo da o tome ljudi počinju razmišljati onog trenutka kada posredno ili neposredno osjete posljedice takvih događaja. Izuzetak nisu niti poplave. U pravilu, prije nego nastane, građanstvo je malo ili nikako informirano o mjerama zaštite i postupanju u slučaju poplave, većina mogućnost nastanka poplave ne doživljava ozbiljno i zanemaruje mjere „samozaštite“, te su općenito nepripremljeni na pojavu poplave. Izuzetak je manji dio građanstva koji je učestalo izložen sezonskim poplavama, ali niti oni nisu pripremljeni u onoj mjeri u kojoj bi trebali biti. Uzrok tome možda leži u stavu da se loše stvari „događaju drugima“ i da cjelokupnu brigu o osobnoj zaštiti i zaštiti materijalnih dobara prebacuju na „nadležne institucije“.

Utjecaj medija na pojavu stresa

Mediji općenito, imaju značajnu psihološku ulogu u informiranju javnosti u velikim nesrećama i katastrofama, te način izvještavanja pridonosi ublažavanju/pojačavanju stresnih reakcija (Šimić i Sopta, 2008.). Mediji se u situacijama poplava percipiraju kao nametljivi i neosjetljivi na probleme građana pogođenih poplavom. U pravilu se teži senzacionalizmu, a zanemaruju ostale uloge koje mediji imaju u situaciji nesreća i katastrofa. Nerijetko, mediji svojim načinom izvještavanja doprinose pojavi sekundarne psihološke traumatizacije.

 

Psihološka priprema vatrogasaca za djelovanje u slučaju poplava

Vatrogasci su najčešće u ulozi spašavatelja, pa čak i onda kada su i sami pogođeni poplavom. Tako imamo situaciju da je ono što im je glavno oružje u borbi protiv vatre (voda), u situaciji poplava postaje glavna prijetnja s kojom je jednako teško boriti se kao i s požarom. Općenito u odnosu na požar poplava traje duže vrijeme i pored ozlijeđenih i smrtno stradalih, uzrokuje i kontaminaciju pitke vode i prekid opskrbe električnom energijom, a smatra se da poplave uzrokuju najveće gospodarske štete u odnosu na druge vrste nepogoda (Rabalao 2010.).

Na uspješnost djelovanja vatrogasaca u poplavi, pored ostalih faktora, značajan utjecaj ima i razina osobne i timske psihološke pripreme.

Prije nastanka poplave preporuča se :

-          nastojati da svi pripadnici vatrogasne postrojbe budu dobri plivači i educirani u spašavanju na vodi. Ako netko od pripadnika vatrogasne postrojbe iz bilo kog razloga nije spreman za akciju spašavanja na vodi, zapovjednik s tim treba biti upoznat kako bi mogao planirati resurse za spašavanje.

-          nužno je redovito kontrolirati sredstva i opremu koji trebaju biti besprijekorno funkcionalni i spremni za korištenje u situaciji nastanka poplave

-          zajedno s građanima, redovito provoditi vježbe spašavanja i uvježbavati tehnike spašavanja na vodi, u uvjetima što sličnijima stvarnim situacijama

-          održavati visok stupanj tjelesne spremnosti

-          područja potencijalno ugrožena poplavom obilaziti i zajedno s Civilnom zaštitom educirati građanstvo na koji način zaštititi sebe i imovinu u slučaju prijetnje i nastanka poplave.

Navedene mjere spadaju u prevenciju i pripremu za djelovanje u slučaju poplava te njihova provedba podiže razinu spremnosti, razvija vještine važne za spašavanje na vodi i općenito razvija veće samopouzdanje i samopoštovanje kod vatrogasaca. Na ovaj način se prevenira i ublažava pojava stresa na intervenciji u slučaju nastanka poplave i potrebe za spašavanjem građana i imovine.

Djelovanje vatrogasaca tijekom intervencije u poplavi

Tijekom intervencije u slučaju poplave vatrogasci kao spašavatelji, trebaju obratiti pažnju na određene skupine ljudi koje su osobito ranjive u psihološkom smislu.

U posebno ranjive skupine spadaju djeca, žene i osobe starije životne dobi. Osobito su djeca uznemirena zbog gubitaka koji su nastupili i zbog narušavanja njihove dnevne rutine. Javljaju se poteškoće u ponašanju i povećana je razina tjeskobe za vrijeme oborina. U takvim situacijama nužno je osigurati stručnu psihološku potporu za djecu i roditelje. Posebnu pažnju je potrebno posvetiti i osobama s tjelesnim invaliditetom i osobama s psihičkim poteškoćama, ali i osobama kojima je u poplavama stradala bliska osoba ili nije poznata njezina sudbina. Prema svima njima potrebno se odnositi s dužnim poštovanjem.

Vatrogasci najčešće nisu educirani i osposobljeni pružati prvu psihološku pomoć, ali ipak mogu djelovati na način koji će pridonijeti većem osjećaju psihološke sigurnosti građana i na taj način ublažiti intenzivne stresne reakcije.

 

U slučaju prijetnje od poplave, sama prisutnost vatrogasaca i drugih žurnih službi na terenu i prije nego što je potrebno operativno djelovati, ulijeva osjećaj sigurnosti građanima.

U slučaju prijetnje od poplave, sama prisutnost vatrogasaca i drugih žurnih službi na terenu i prije nego što je potrebno operativno djelovati, ulijeva osjećaj sigurnosti građanima. Primjerice, ophodnja vatrogasnim vozilom s prepoznatljivim oznakama područjem kojem prijeti poplava, odašilje poruku građanima da nisu sami, da netko vodi računa o njihovoj sigurnosti i da u slučaju potrebe mogu računati na pomoć.

U situaciji poplava, određene skupine izražavaju potrebu za pojačanom podrškom i razumijevanjem te posebno treba obratiti pažnju:

-          na djecu, trudnice, osobe starije životne dobi, osobe s invaliditetom i teško ili u potpunosti nepokretne bolesnike, strance koji ne govore hrvatski i sl., a osobito osobe koje su neplivači

-          na osobe koje su doživjele znatan materijalni gubitak ili im je stradala bliska osoba

-          na osobe koje su sudjelovale u neuspjelom spašavanju drugih osoba od utapanja (često se radi o članovima iste obitelji); ako se „neobično“ ponašaju osigurati im stručnu psihološku pomoć ili hitnu medicinsku pomoć

-          tijekom evakuacije držati članove obitelji zajedno, te ih zajedno i smjestiti u privremeni smještaj

-          davati relevantne informacije vezane uz poplavu i zbrinjavanje osoba pogođenih poplavom

-          ostvariti kvalitetnu suradnju s drugim žurnim službama i nadležnim lokalnim institucijama

 

Što učiniti nakon povlačenja vode?

Prije ili kasnije voda se povlači s poplavljenih područja. U toj fazi prestaje potencijalna opasnost za život uzrokovana visokom razinom vode tj. utapanjem, ali ne nestaju psihološke stresne reakcije. Evakuirani građani s poplavljenog područja, vraćaju se svojim domovima i postaju svjesni razmjera materijalne štete uzrokovane poplavom i drugih poteškoća koje ometaju normalno odvijanje života. Dodatni otežavajući faktor u prilagodbi je situacija ako imamo smrtno stradale osobe kao posljedica nastanka poplave.

Za pojedinca svaka šteta je teška, ali najteže su štete koje se odnose na „sentimentalne“, nenadomjestive stvari (obiteljske fotografije, osobni dokumenti i stvari povijesne vrijednosti, nakit i sl.) i osobne predmete, te one koji najizravnije ugrožavaju egzistenciju. Poplave često uzrokuju potpuni financijski slom obitelji i ometaju normalno obiteljsko funkcioniranje. Utječu i na odnose među ljudima, na odnose unutar obitelji, ali i na odnose izvan nje. Unutar određene zajednice, dolazi do anksioznosti, te jačanja socijalne kohezije. Javlja se veća upućenost jednih na druge, susjedi se bolje upoznaju i povećava se zajedništvo.

Nakon povlačenja vode, za vatrogasce posao nije završen. Kroz aktivnosti ispumpavanja vode iz prostorija u kojima se voda zadržala, uklanjanja oborenih stabala, dostavom pitke vode i hrane i sl., vatrogasci, zajedno s Civilnom zaštitom i drugim službama, daju doprinos normalizaciji života na područjima koja su bila poplavljena.

Po povratku s akcija spašavanja na vodi, vatrogasci zajedno sa zapovjednikom trebali bi utvrditi elemente intervencije koje je potrebno unaprijediti, te procijeniti stanje opreme i potrebu za zamjenom i dopunom. Vatrogasci bi, međusobno i sa zapovjednikom, trebali razgovarati o događajima koji su kod njih izazvali jake emotivne reakcije pri spašavanju građana, zbrinjavanja utopljenika, eventualni neuspjelim pokušajima spašavanja i sl., a ako su stresne reakcije intenzivne i potraju duže vrijeme, potražiti pomoć psihologa.

Poplave ostavljaju dugoročne psihološke posljedice na pojedince ali i zajednicu. Poplave ne možemo izbjeći ali se možemo pripremiti da poplava, na pojedinca i zajednicu, ostavi što manje posljedice.

Literatura:

1.       E. Euripidou, V. M. (2004.). Public health impacts of floods and chemical contamination. Great Britain: Journal of Public Health, Vol 26. No. 4.

2.       R.T. Rabalao, (2010) The social, psychological and economic impact of flooding in Ga-Motla and G-Moeka communities of Moretele District in Nroth West Province, South Africa.(natagri.ufs.ac.za/dl/userfiles/Documents/00002/2274_eng.pdf).

3.       S. M. Tapsell, E. C.-R. (2002.). Vulnerability to flooding: health and social dimensions. The Royal Society.

4.       Šimić, Z., Sopta, I. (2008.). Psihološki aspekti izvještavanja o velikim nesrećama i katastrofama. Poreč: Knjiga sažetaka - 16. godišnja konferencija hrvatskih psihologa.

5.       WHO/EUROPE. (siječanj 2002.). World Health Organization / Europe. Preuzeto 2010. iz (http://www.euro.who.int/globalchange/Topics/20030310_2)

 

Autor. Zoran Šimić, Vatrogasni vjesnik 11/2012

 

 

 

 

Share

Dodatne informacije