Terapija igrom (play therapy)

Share

 Što je terapija igrom? Na koji naèin se provodi? U èemu se ogleda vrijednost terapije igrom?

Za Psihologijski portal piše: Tatjana Gjurkoviæ, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom

Terapija igrom 

Terapija igrom (play therapy) je psihoterapijski pravac utemeljen na teorijskim postavkama Virginie Axline, Carla Rogersa, Donalda Winnicota, Violet Oaklander. Njihove teorijske postavke istièu da su djeca sposobna, od najranije dobi, donositi odluke i preuzimati odgovornost u skladu s njihovom dobi i sposobnostima. Ako su te sposobnosti razvijene, dijete æe postati sretnije, zadovoljnije i sigurnije u sebe. Sretno dijete se bolje razvija i prihvaæa razumne autoritete te se ponaša odgovorno za sebe i druge.

Terapija igrom je nedirektivna tehnika rada tj. pristup u kojem dijete vodi (izabire što æe i kako koristiti), a terapeut ga prati i posveæuje mu potpunu pažnju. Upravo ta bliskost i fokusiranost na dijete pomaže djetetu u prevladavanju teških situacija. Terapeut može povremeno i reflektirati djetetu ono što opaža da dijete radi, a sve u svrhu produbljivanja terapijskog procesa. Djetetu se unutar prostora za igranje postavljaju ogranièenja jedino u svrhu sigurnosti. Takav pristup omoguæava djetetu da se u potpunosti usmjeri na vlastite resurse te da pronaðe nove naèine ophoðenja s emocijama i nove naèine ponašanja.

U terapiji igrom koriste se razlièiti mediji i tehnike poput: terapeutskog prièanja prièa, kreativne vizualizacije, plesa, glazbe, pokreta, dramatizacije, gline i plastelina, crtanja i slikanja, te pijeska. Korištenjem nestrukturiranih materijala poput pijeska i minijaturnih figura ljudi, životinja, drveæa itd. omoguæeno je da se djetetova mašta izrazi na onaj naèin na koji je djetetu važno u tom trenutku. Stvaranjem životnih situacija u pijesku dijete ima moguænost da ponovo proživi to iskustvo, da stvori novi smisao i stekne osjeæaj kontrole nad svojim svijetom u kojem èesto odrasli djeluju tako zastrašujuæe i moæno. Nema prosuðivanja, nema toènog, niti krivog. Omoguæavajuæi takvu atmosferu gdje su granice samo vezane uz sigurnost djeteta, terapeut omoguæava djetetu da se slobodno izrazi bilo verbalno, fizièki ili kroz igru. 

Vrijednost ovakvog psihoterapijskog pristupa temelji se na tome da dijete samog sebe doživi kao sposobnu, odgovornu osobu koja ima društvene odnose te ga se uèi dvije temeljne istine: da nitko uistinu ne poznaje neèiji unutarnji svijet tako dobro kao što ga poznaje sama individua te da se odgovornost i sloboda izbora razvija unutar pojedinca. Dijete prvo treba nauèiti poštovati sebe, iz èega proizlazi osjeæaj dostojanstva, prije nego što može nauèiti poštovati osobnosti, prava i razlike drugih.

Brojna istraživanja su pokazala da èak 20% djece ima poteškoæa u emocionalnom razvoju i/ili u ponašanju. Kvantitativna i kvalitativna istraživanja pokazuju da je terapija igrom vrlo uèinkovita u radu s mnogim klijentima. Nedavna istraživanja Organizacije terapije igrom Ujedinjenog kraljevstva (PTUK) ukazuju da je 70% djece pokazalo pozitivne promjene nakon tretmana ove vrste terapije.

Terapija igrom se koristi za:

Emocionalne i ponašajne probleme

Za probleme u komunikaciji/autizam (ako nije ukljuèena mentalna retardacija)

Ako razvoj govora nije adekvatan dobi

Socijalnu integraciju

Poboljšavanje odnos roditelj-dijete 

Seanse traju izmeðu 45 i 60 minuta te mogu biti individualne ili grupne.

 

O autorici:  Tatjana Gjurkoviæ je roðena u Zagrebu 1983. godine. Diplomirala je psihologiju u Zagrebu 2007.g. Kratko vrijeme je radila u srednjim školama kao profesor psihologije. Danas radi u Djeèjem vrtiæu. S obzirom na mjesto rada, Tatjana se usmjerila na djeèju i obiteljsku psihoterapiju i savjetovanje. Od 2007. godine polazi èetverogodišnju edukaciju iz transakcijske analize za psihoterapeuta. Suosnivaè je Centra za promicanje transakcijske analize Proventus u sklopu kojeg organizira i radi edukacije, savjetovanje i psihoterapiju.

Share

Dodatne informacije