Bonton u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom

Share

 Iako svaka peta osoba ima neku vrstu invaliditeta, ljudi su obično zbunjeni u susretu s njima. Nedovoljna upućenost u njihove potrebe i mogućnosti, nepoznavanje načina pružžanja pomoći, te predrasude ili strah od susreta s nepoznatim, sputavaju ljude da slobodno komuniciraju i nude pomoć.

Sa žželjom da olakšamo svakodnevni žživot osoba s invaliditetom i da potaknemo ljude na kontakte bez straha, sročen je ovaj bonton. Toplo ga preporučujemo i osobama s invaliditetom.

  1. Prepoznate li potrebu za pružžanjem pomoći osobi sa invaliditetom, pitajte ju kako joj najbolje možžete pomoći.
  2. Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se naprimjer lijevom rukom ili dodirom,onako kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom.
  3. Obraćajte se neposredmo osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju.
  4. Razgovarajte normalno, služžeći se svakodnevnim izrazima poput: “Vidimo se”, “Pozdravljam, trčim dalje”, “Čujemo se”, - bez obzira na to o kakvom se invaliditetu radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi.
  5. Ako s osobom u invalidskim kolicima razgovarate dulje vrijeme, nastojte sjesti kako biste se gledali u oči.
  6. Usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite ju da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete.
  7. Govorite polako i direktno prema osobi oštećena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usnama pomažžu joj da razumije. Ako ipak niste sigurni da vas je razumjela - napišite poruku.
  8. Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu kažžite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na Vašu ruku.
  9. Gluhoslijepe osobe vas mogu razumjeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih tiskanih slova na njenom dlanu.
  10. Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski.
  11. Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom možže trebati više vremena da nešto učine.
  12. Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadaća.
  13. Čekajući u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite za to da teško pokretna osoba odmah dođe na red.
  14. Prilikom vožžnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona..
  15. Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste za to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi.
  16. Nemojte milovati psa vodiča dok “radi”. Pitajte vlasnika za dozvolu.
  17. Poštujte vozače sa invaliditetom. Kada u prometu susretnete vozilo označeno “invalidskim znakom” povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji. Ne parkirajte na mjesta označena “invalidskim znakom”.
  18. Od vas se ne očekuje da pokazujete sažžaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.
  19. Ako žželite učiniti više: Kad možžete, pridonesite izjednačavanju mogućnosti za građane koji imaju posebne potrebe. Nadamo se da će ovaj bonton biti dobro polazište.

izvor: uik.hr

 

 

 

 

Share

Dodatne informacije