STRAHOVI I ANKSIOZNOST KOD ŠKOLSKE DJECE

Share

 Opæenito gledajuæi, strah je razumljiva reakcija na opasnu situaciju. On je ljudskom rodu omoguæio oèuvanje života jer nas je u životno opasnim situacijama tjerao na bijeg i obranu. Iako je strah kod ljudi sasvim normalna pojava, on nam ponekad onemoguæava da normalno funkcioniramo.

Osnovne preporuke za roditelje koji žele pomoæi djetetu koje se pretjerano boji:

  • Pouèite dijete koje su opasnosti realne, a samim tim i strahovi, a koje su opasnosti nemoguæe.
  • Kad je dijete u strahu, dobro je pokušati pridobiti njegovu pozornost (poðimo s djetetom u šetnju, èitajmo s njim knjigu ili igrajmo igru, razgovarajmo…).
  • Uèite dijete kako da samo preusmjeri svoju pažnju kad ga je strah neèega što ne može izbjeæi (“Možeš misliti na nešto lijepo. Na što æeš misliti?”).
  • Ohrabrite dijete (“Uskoro æemo zajedno slaviti tvoj uspjeh.”)
  • Razgovarajte s djetetom (razgovor ne bi smio trajati predugo jer dijete stjeèe dojam da se i roditelj boji, pa postaje još nervoznije).
  • Dijete nauèite nekim postupcima svladavanja straha od kojih je najvažnija procjena vjerojatnosti da æe se dogoditi upravo ono èega se dijete boji (“Koliko si siguran da æe se to dogoditi?”).

“Neæu iæi u školu!”
“Možeš li ostati sa mnom?”
“Boli me trbuh. Mogu li ostati kod kuæe?”

To su reèenice koje je barem jednom iz usta svojeg djeteta èula veæina roditelja. Ponekad se iza tih reèenica kriju i dublji problemi.


Kako prepoznati strah od škole?

  • Dijete se boji iæi u školu ili ostati samo u školi bez odrasle osobe iz obitelji (najèešæe roditelja).
  • Prije polaska u školu dijete se žali na glavobolju, trbobolju ili druge bolove koji nisu tjelesno utemeljeni.
  • Kad ostane kod kuæe zbog “bolesti”, odjednom se osjeæa puno bolje.
  • Dijete stalno odlaže odlazak u školu (ne može odluèiti što obuæi, dugo se oblaèi, zaboravlja stvari i vraæa se kuæi i sl.) pa stalno kasni na nastavu.

Kako roditelji mogu pomoæi?
  • Saznajte postoji li problem zbog kojega vaše dijete ne želi iæi u školu. Ako postoji konkretan problem zbog kojega dijete ne želi iæi u školu, zajednièki rješavajte taj problem (npr. ako se dijete boji usmenog odgovaranja, možete zajednièki uvježbavati tu situaciju).
  • Pokušajte s djetetom napraviti listu “Zašto sve ne volim školu”. Ta lista može pomoæi roditeljima da smanje i sprijeèe uzroke zbog kojih dijete ne voli iæi u školu (npr. ako dijete napiše “Ne volim iæi u školu zbog èitanja”, roditelj bi s uèiteljicom mogao dogovoriti manje stresne metode ispitivanja èitanja).
  • Nikako ne nareðujte djetetu da MORA iæi u školu. Pokušajte razumjeti njegov strah i objasniti mu zašto je odlazak u školu važan.
  • Provedite što je moguæe više vremena s djetetom dok ono nije u školi.
  • Ako je dijete sramežljivo i ne uspijeva se sprijateljiti u školi, pomozite mu savjetima i/ili ukljuèivanjem u neke školske i izvanškolske slobodne aktivnosti.
  • Pohvalite dijete za svaki njegov trud da svlada strah.
  • Traje li ovaj problem dugo i/ili ako je preintenzivan, potražite pomoæ struènjaka (školskog psihologa ili lijeènika).
  • Neka dijete jede zdravu hranu i dovoljno spava – usvajajte zdrave naèine življenja.
  • Vježbajte s djetetom razlièite metode opuštanja (npr. duboko disanje i sl.).


Strah od ispitivanja, testova i ocjenjivanja

Dijete postane toliko nervozno kad se naðe pred testom ili pred ploèom kod usmenog ispitivanja, da ima osjeæaj kako mu je sve znanje “isparilo”, èak i u sluèaju kad se vrlo dobro pripremilo za test ili ispitivanje.


KAKO POMOÆI DJETETU KOJE SE BOJI ISPITA?

 

Pripremanje

Motivirajte dijete da se za test priprema dovoljno unaprijed.

Motivirajte dijete da svaki dan ukratko ponovi gradivo iz predmeta u kojem iskazuje probleme.

Ako dijete ne razumije gradivo, neka pribilježi pitanja koja æe drugi dan postaviti nastavniku. Ponekad je dobro da dijete uèi sa svojim vršnjakom.

Vježbanje

  • Danas su u knjižarama dostupne mnoge vježbenice, radni listovi i slièan materijal koji služi za uvježbavanje gradiva. Savjetujte se s uèiteljem koja bi od tih knjižica bila najprimjerenija za vaše dijete.
  • Ako vaše dijete koristi vježbenice, pregledavajte naèin rješavanja zadataka kako biste mu mogli pomoæi u onim dijelovima koje teže svladava.
  • Pogledajte u djetetovim bilježnicama je li uèitelj s uèenicima radio neke probne testove. Kad vježbate s djetetom, koristite sliène zadatke koje je u svom probnom testu koristio i uèitelj.

Smanjivanje straha

  • Uvježbavajte s djetetom tehnike opuštanja kao što su duboko disanje, polako opuštanje ruku i nogu, opuštanje mišiæa lica. Te tehnike dijete može koristiti neposredno prije pisanja testa kako bi smanjilo napetost.
  • Djeca koje pate od straha od ispita, èesto za vrijeme pisanja testa razmišljaju o negativnom ishodu testa («Sigurno æu dobiti jedan.», «Što æe mama reæi?» i sl.) Zbog toga se ne mogu usredotoèiti na zadatke koje imaju pred sobom. Uèite svoje dijete pozitivnim razmišljanjima o testu (npr. «Uèio sam i znat æu riješiti veæinu pitanja.», “Ovo je samo test.”, “Kasnije se mogu uzrujavati, sad idem rješavati test.”).
  • Kod djece koja se boje usmenog ispitivanja, potrebno je uvježbavanje (gluma) situacije.

Ponašanje na ispitu

  • Savjetujte dijete da pažljivo sluša upute uèitelja prije testa, kako ne bi nešto preskoèilo.
  • Savjetujte dijete da na poèetku testa «preleti» preko svih pitanja, kako bi prepoznalo ona koja su lakša i ona koja su teža. Kad u testu naiðe na ono pitanje na koje trenutno ne može odgovoriti, treba ga preskoèiti i vratiti se na to pitanje kasnije.
  • Upozorite dijete da èita pitanja do kraja, a ne samo djelomièno.
  • Savjetujte dijete da, ako završi pisanje testa prije predviðenog vremena, treba još jednom provjeriti odgovore na pitanja.

Jutro prije ispita

  • Pripremite djetetu “dobar” doruèak.
  • Budite sigurni da je dijete u školu krenulo na vrijeme i da neæe kasniti.
  • Ohrabrite dijete i poželite mu sreæu (ne spominjite važnost postizanja dobrih rezultata).

A nakon ispita?

  • Izuzetno je važno da dijete nakon testa ili ispitivanja zna rezultate koje je postiglo te u èemu je eventualno pogriješilo. Ako je test donijelo kuæi, porazgovarajte o eventualnim pogreškama (objasnite djetetu što se od njega tražilo i koji je toèan odgovor). Dijete treba shvatiti namjenu testa - provjera nauèenog, ali i, što je još važnije, saznanje koje gradivo treba ponoviti ili nauèiti.
  • S djetetom nikad ne razgovarajte samo o ocjeni, broju riješenih zadataka ili broju dobivenih bodova na testu. RAZGOVARAJTE O NAPRETKU KOJE JE POSTIGLO U SVOJEM ZNANJU I/ILI O NAPRETKU U SAVLADAVANJU STRAHA.
  • izvor: udrugaroditeljakpk.hr 
Share

Dodatne informacije