Marija: Danas sam spasila ljudski život

Share

Reakcija kolegice pedagoginje Marije Sučić Vojnović, spasila je danas ljudski život.

PSIHOportal donosi ekskluzivan razgovor s kolegicom pedagoginjom Marijom Sučić Vojnović iz Zagreba, koja je ispravnom reakcijom spasila ljudski život.

Molimo da nam ukratko opišete što se danas dogodilo?

 „Jutros sam nakon što sam odvela dijete u vrtić otišla na nasip na trčanje (rekreativno se bavim trčanjem). Trčala sam od mosta na Borovju i kad sam stigla do mosta kod kluba Močvara, vidjela sam gospođu koja se spustila do korita rijeke. Jutros je vodostaj bio visok i gospođa, baka je bila skroz do razine rijeke. Opazila sam je jer je potpuno odudarala od ostalih prolaznika (trkača, šetača pasa, biciklista i slično). u prvi tren sam pomislila da samo promatra vodostaj, ali mi je nešto govorilo da nije tamo zbog vodostaja. Prošla sam još malo dalje, osvrtala se za njom i pomislila da se žena možda želi baciti u rijeku. Vratila sam se nazad i upitala je kako je i što radi tako blizu rijeke. Odgovorila je da nije dobro i da je došla završiti neki posao. Kad sam pitala koji posao, rekla je da je došla skončati svoj život. Ali onda se počela okrivljavati jer već dugo tu stoji, a nije dovoljno hrabra ni ubiti se.

 

Predložila sam da se popnemo na nasip, primila sam je pod ruku i odvela do klupica ispred kluba Močvare. Pitala sam je što se dogodilo i znaju li njeni gdje je. Odgovorila je da su sinoć deložirani iz stana i da ona nema ništa, da je beskućnica. Pitala sam je za ime i s kim živi, rekla je da ima sina koji će se također ubiti. Rekla je da će se on utopiti te je spomenula da će to učiniti u stanu u kadi. Predložila sam joj da pozovemo hitnu, a ona je odbila. Međutim, ipak sam pozvala hitnu uz obrazloženje baki da će je pregledati, da će se utopliti i nešto pojesti, a sigurno s nekim i porazgovarati. Također da ćemo učiniti sve da spasimo i sina....

 Stigla je policija, hitna pomoć, uzeli su naše podatke te su baku odveli u bolnicu Vrapče (rekli su da se ona već tamo liječila), a policija je otišla do adrese na kojoj je baka bila prijavljena.. Ja sam otrčala doma...“

 

Što Vas je potaknulo da posumnjate da se radi o pokušaju suicida?

Baka je potpuno bezizražajnog lica bila uz nabujalu rijeku, Imala je u ruci torbicu i dugo je tamo stajala. U prvi tren sam pomislila kako gleda u rijeku jer je danas stvarno visok vodostaj, ali izraz njenog lica mi je ukazivao na to da se ona ne divi vodostaju niti rijeku gleda sa zanimanjem, već mi je zaista djelovala kao osoba koja se osjeća napušteno, očajno i potpuno samo na ovom svijetu. To me potaknulo da provjerim svoje slutnje...

 Smatrate li da Vam je vaše zvanje pedagoga i rad s ljudima pomoglo da prepoznate neobičnu situaciju u kojoj ste se našli?

Moglo je doprinijeti svakako, tim više što uz pedagogiju imam i skoro završenu edukaciju iz gestalt psihoterapije. Međutim, ne mislim da je to razlog zbog kojeg sam reagirala. Mislim da su svi koji su danas bili na nasipu primijetili ovaj neobičan prizor. Međutim, žao mi je što sve češće ljudi nemaju vremena (ili ne žele prekidati svoje aktivnosti) ili se ne žele miješati ili ne znaju što učiniti pa ne učine ništa... To je mogla biti bilo čija majka, baka, sestra, teta, rođakinja... I vjerujem da bi nam bilo drago da je netko učinio barem nešto kako bi nama bliskoj osobi pomogao.

Marija biste li što željeli poručiti posjetiteljima PSIHOportala?

Ono što bih voljela jest da svi malo više gledamo oko sebe. Da otvorimo i srce, da provjerimo svoje sumnje... Vjerujem da nam taj unutarnji osjećaj (alarm) koji svi imamo, govori kad je dobro zastati, provjeriti, pomoći. Voljela bih živjeti u svijetu u kojem ljudi pomažu jedni drugima, a ja ću svakako to činiti i dalje... Voljela bih da pomaknemo fokus s financijskih problema kojih je danas sve više, na ono što ne košta ništa, a to je biti uz ljude kojima je to potrebno... Pa makar i na trenutak... pa makar ih uopće ne poznajemo... Meni je danas predivan osjećaj, vjerujem da bismo se svi mogli puno bolje osjećati kada bismo dijelili, pomagali i hodali svijetom primjećujući i tuđu muku....

Na kraju, još jednom zaista čestitamo Mariji na njezinom nesebičnom činu.

PSIHOportal / ZŠ 12.11.2013.

Share

Dodatne informacije