Jeste li čuli za Ulične svjetiljke?

Share

psihoportal ulične svjetiljkeOvaj članak Vas treba potaknuti da razmislite da oko nas ima mnogo beskućnika koji trebaju našu pomoć. Za PSIHOportal pripremila Vlatka Burić, volonterka.

To je prvi hrvatski časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama, član je Međunarodne mreže uličnih novina (INSP), a izdavač časopisa u Hrvatskoj je Franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat. Časopis je specifičan zbog tematike kojom se bavi jer govori o beskućnicima, siromašnima, ovisnicima, djeci bez roditelja, prognanicima i izbjeglicama odn. ljudima s ruba društva, a kojima je ovaj časopis „ulaznica u bolji svijet“.Osim po tematici, Ulične svjetiljke razlikuju se i po načinu distribucije jer časopis prodaju beskućnici.

Cijena časopisa je 8 kuna, a 4 kune pripadaju prodavaču-beskućniku dok 4 kune pokrivaju trošak tiska novog broja i pomoć beskućnicima kroz razne aktivnosti.

Časopis je u prodaji od 2008. godine, a trenutno se prodaje na ulicama Pule, Rijeke, Splita, Zagreba i Zadra. Svi koji su uključeni u izradu časopisa, volonteri su i ne primaju nikakvu naknadu za svoj rad. Beskućnici također pišu tekstove za časopis i na taj način hrabro dijele svoje životne boli i iskustva, ali i radosti koje dožive upravo zahvaljujući kupcima Uličnih svjetiljki.

Smisao časopisa je resocijalizacija prodavača-beskućnika, a kako bi ih se potaknulo na pažljivo gospodarenje novcem kojeg zarade i tako ga ulažu u sebe kako bi se maknuli s ulice i započeli kvalitetniji život.

Jeste li znali da sve do 2011. godine u Hrvatskoj su beskućnici bili nevidljiva kategorija društva kojoj država uopće nije pridavala pažnju? Do prepoznavanja beskućnika, kao kategorije korisnika socijalne skrbi, došlo je Zakonom o socijalnoj skrbi (NN 57/11) kad se po prvi puta beskućnike definira kao “osobe koje nemaju mjesto stanovanja niti sredstava kojima bi mogli namiriti potrebu stanovanja te su privremeno smješteni u prihvatilištu, ili borave na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje”.

Društvo je opterećeno predrasudama i beskućnici su (pre)često etiketirani kao klošari, a to dodatno otežava već ionako težak položaj beskućnika.

Beskućnici su ljudi sa snovima i željama, a svatko od njih ima određeno radno iskustvo, talente i vještine, znanje i žele riješiti svoj status. Pogrešno je bilo koga od njih osuđivati jer tanka je linija između imati i nemati te biti i ne biti, a zaista nema garancije da se beskućništvo i socijalna ugroženost neće i nekome od nas dogoditi već sutra. Nitko se nije rodio kao beskućnik, ali svaki beskućnik, postao je beskućnikom iz drugačijeg razloga, zbog spleta različitih okolnosti.

Svaka osoba u sebi nosi vrijednosti i svaka osoba koja želi raditi na sebi, zaslužuje drugu priliku. Raspravljanje o tome tko je koliko kriv za svoje stanje, gubljenje je vremena i zapravo traženje isprika da se ne radi ništa.

U Hrvatskoj sve više ljudi ostaje bez posla, ljudi su opterećeni kreditima, stvarnost svakodnevice postaje sve teža, a mnogi nemaju tu snagu hrvati se s izazovima života na pravi način. Svatko od nas odrastao je na različitim temeljima i nemamo svi jednaku snagu u sebi.

Pozivam vas da podržite Ulične svjetiljke i kada na ulici sretnete prodavača-beskućnika, a niste u mogućnosti kupiti časopis, dozvolite si pozdraviti beskućnika i pokloniti mu djelić svog vremena.

Pozivam vas i da potražite Facebook stranicu „Ulične svjetiljke“, lajkate http://on.fb.me/16KCWLg i na taj način podržite trud beskućnika da ustraju i naprave promjenu u svom životu!

Neka to bude poticaj i svima nama, a imajmo na umu da svaka promjena kreće upravo od nas samih i želimo li vidjeti neku promjenu u svijetu, krenimo prvo mijenjati sebe!

PSIHOportal/ Vlatka Burić, volonterka

Share

Dodatne informacije