Održan 2. simpozij penološke psihologije

Share

Na 22. godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa održan je 2. simpozij penološke psihologije. U nastavku pročitajte više informacija o skupu i sažetke prezentiranih psihologijskih znanstveno-stručnih radova.

Na najvećem godišnjem skupu hrvatskih psihologa, 22. godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa, održanoj u Rovinju 5.-8. studenog 2014. godine, ukupno je sudjelovalo nešto manje od 1000 sudionika. Održano je pet pozvanih predavanja, 75 usmenih priopćenja, 23 okrugla stola, 19 radionica, 45 poster prikaza, 6 predstavljanja knjiga, 8 sastanaka stručnih sekcija i 13 simpozija s 64 izlaganja. Između ostalih, održan je 2. simpozij penološke psihologije, na kojem su uz psihologe iz Ministarstva pravosuđa sudjelovale i druge kolegice i kolege psiholozi. Na simpoziju je predstavljen rad psihologa Ministarstva pravosuđa i prezentirano je šest znanstveno-stručnih radova. Uz navedene teme, na simpoziju se raspravljalo o stručnim i strukovnim problemima i izazovima psihologa u penalnom sustavu i sustavu podrške kaznenih djela.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U nastavku donosimo sažetke stručnih radova, prezentiranih na 2. simpoziju penološke psihologije.

 

1. "Tko je bolji detektor laži – razlike u vjerovanjima o subjektivnim pokazateljima laganja" – Ines Sučić, Đulijana Badurina-Sertić, Marija Knežević

 

Pretpostavka da postoji jedinstven set indikatora karakterističan za laganje koji se javlja samo u toj situaciji potaknula je niz istraživanja pouzdanosti različitih pokazatelja laganjakao i ispitivanja uspješnosti različitih skupina ljudi u otkrivanju tih pokazatelja. Rezultati dosadašnjih istraživanja ukazuju da je detekcija laganja pod snažnim utjecajem pogrešnih uvjerenja koje imamo o pokazateljima laganja, da su ljudi relativno loši detektori laži, ali da su ipak pojedine skupine ljudi u tome uspješnije.

S obzirom da se kao jedan od važnih čimbenika za točno prepoznavanje pokazatelja laganja u dosadašnjim istraživanjima pokazalo iskustvo koje osoba ima s „kulturom“ laganja, odnosno iskustvo s povratnom informacijom o tome lažu li nam ili govore istinu osobe s kojima smo u čestoj interakciji ciljevi ovog istraživanja bili su ispitati postoje li između zatvorenika, pravosudnih policajaca i studenata razlike u strukturi i točnosti uvjerenja o pokazateljima laganja. Dodatni cilj istraživanja je bio i ispitati postoji li doprinos određenih varijabli (npr. demografskih karakteristika, iskustva s utvrđivanjem laganja, samoprocijenjenog znanja o otkrivanju laganja) točnosti vjerovanja o pokazateljima laganja.

Znanje sudionika o korisnosti određenih verbalnih i neverbalnih ponašanja pri zaključivanju o istinitosti iskaza ispitano je adaptiranom Skalom znanja o pokazateljima laganja. Skala sadrži 24 čestice - ponašanja koja se u svakodnevnom životu povezuju s laganjem. Sudionici su trebali odgovoriti i povećava li se, ostaje isti ili se smanjuje određeni pokazatelj laganja u situaciji laganja, procjenjivali su i količinu vlastitog iskustva koje imaju s otkrivanjem laganja, jesu li se do sada informirali o pokazateljima laganja,  te su dali procijenili su i učestalost laganja drugih osoba, a naveli su i osnovne demografske podatke.

Istraživanje je provedeno na prigodnim uzorcima sudionika: 109 zatvorenika u Centru za dijagnostiku Zagreb, 75 pravosudnih policajaca u Zatvoru u Zagrebu (8% žena), te 90 studenta Sveučilišta u Zagrebu. Podaci su prikupljeni anketnim upitnikom. Sudjelovanje u istraživanju je bilo dobrovoljno i anonimno. Zatvorenici i studenti su anketirani u malim skupinama, dok su pravosudni policajci upitnike ispunjavali individualno.

Rezultati su pokazali da među skupinama sudionika nema statistički značajne razlike u sigurnosti u točnost vlastitih procjena o izraženosti pokazatelja laganja, niti u točnosti uvjerenja o pokazateljima laganja. Unatoč tomu što su dobivene statistički značajne razlike među skupinama sudionika u procijenjenom iskustvu u otkrivanju laganja, procijenjenoj čestini laganja drugih ljudi, procjeni postotka otkrivenih laži kod drugih ljudi, te procjeni uspješnosti policije, sudaca i odvjetnika u otkrivanju laganja i pretpostavci da bi te varijable mogle predviđati točnost o pokazateljima laganja, pokazalo se da većina ispitivanih varijabli s njome nije značajno povezana. Osnovni je nalaz da je točnost prepoznavanja indikatora laganja vrlo mala (manje od 30%) iako sudionici pokazuju veliki stupanj sigurnosti u svoje procjene, da sva tri uzroka za većinu pokazatelja smatraju da su izraženiji u situacijama kada osoba laže nego kada govori istinu, da je vrlo slična stopa točnosti i kod laika i kod stručnjaka odnosno da  „profesionalci“ nisu pouzdaniji detektori laži od laika. 

 

Ključne riječi: pokazatelji laganja, zatvorenici, policija, točnost, uvjerenja 

 

2. "Psihosocijalne karakteristike zatvorenika osuđenih na kaznu maloljetničkog zatvora" – Jelena Mustapić, Ana Jadrešin, Ivica Luketić,

 

Brojni faktori mogu povećati rizik od delikventnog ponašanja kod mladih te pridonijeti kriminalnom ponašanju u odrasloj dobi. Počinitelji kaznenih djela kojima je izrečena kazna maloljetničkog zatvora zaslužuju posebnu pažnju u zatvorskom sustavu zbog svoje specifičnosti.Poseban naglasak u ovom istraživanju stavljen je na one od njih kojima je izrečena mjera sigurnosti obveznog psihijatrijskog liječenja, s obzirom da psihijatrijski poremećaji u konstelaciji s ostalim faktorima povećavaju vulnerabilnost počinitelja, uslijed čega su skloniji neprilagođenom ponašanju u penalnim uvjetima, kao i kriminalnom recidivu. Tretman počinitelja kaznenih djela tijekom izdržavanja kazne zatvora dodatno otežava manjak potrebnih financijskih sredstava te nedostatan broj specijaliziranih stručnjaka za aktualnu tematiku.

Ciljevi istraživanja su ustanoviti relevantne psihosocijalne karakteristike počinitelja kaznenih djela kojima je izrečena kazna maloljetničkog zatvora i ustanoviti učestalost mentalnih poremećaja u populaciji istih s obzirom na dob.

Obuhvaćen je uzorak od 161 počinitelja kaznenih djela kojima je izrečena kazna maloljetničkog zatvora i koji su u razdoblju od siječnja 2008. godine do prosinca 2013. godine prošli dijagnostičku obradu u Centru za dijagnostiku u Zagrebu. Podaci su prikupljeni retrogradnom analizom elektronskih podataka iz Matice zatvorenika, papirnatih osobnika maloljetnih počinitelja kaznenih djela te psihologijskih nalaza i mišljenja iz Arhive Centra za dijagnostiku. U obradi podataka korištene su metode deskriptivne i neparametrijske statistike.

Prezentacijom rada ukazujemo na potrebu naprednije identifikacije i praćenja relevantnih psihosocijalnih faktora kod zatvorenika koji izdržavaju kaznu maloljetničkog zatvora, s naglaskom na mentalne poremećaje, te ukazujemo na moguće načine poboljšanja dijagnostičkog i tretmanskog postupka u zatvorskom sustavu, kao i poboljšanja suradnje zatvorskog sustava i sustava socijalne skrbi.

 

Ključne riječi:počinitelji kaznenih djela, psihosocijalne karakteristike, maloljetnički zatvor

 

 

3. "Motivacija za učenje kod zatvorenika" – Zdenka Kovač Vuković,  Đulijana Badurina-Sertić

 

Obrazovanje i mogućnost učenja u skladu s individualnim sposobnostima jedno su od temeljnih ljudskih prava, pa tako i prava osoba koje izdržavaju kaznu zatvora. Do sada provedena istraživanja u svijetu pokazuju da su uključenost u obrazovanje i učenje tijekom izdržavanja kazne povezani s pozitivnim promjenama u ponašanja i stavovima zatvorenika tijekom boravka u penalnoj instituciji, s poboljšanjem odnosa s drugim zatvorenicima i osobljem,  kao i s povećanjem samopoštovanja. Također, utvrđena je povezanost obrazovanja tijekom izdržavanja kazne zatvora s nastavkom obrazovanja i većom stopom zapošljavanja nakon izdržavanja kazne, ali i sa smanjenjem recidivizma i štetnog ponašanja izvan penalnih uvjeta. Uspoređujući obrazovnu strukturu opće populacije i zatvorske populacije u Republici Hrvatskoj, nalazimo da je  u zatvorskoj populaciji nešto više osoba koje su završile samo osnovnu školu (27,3% na dan 31. 12. 2013. godine u odnosu na 21,39% u općoj populaciji) te manje visokoobrazovanih osoba (4,6% u odnosu na 16,39% u općoj populaciji).

Ovo se istraživanje bavi motivacijom zatvorenika za učenje, odnosno za uključivanje u neki od oblika obrazovanja tijekom izdržavanja kazne. Kako do sada kod nas nije provedeno istraživanje koje je u fokusu imalo motive zatvorenika, cilj rada bio je utvrditi povezanost nekih socio-demografskih i penalnih obilježja osoba koje izdržavaju kaznu zatvora s motivima za učenje i uključivanje u obrazovni proces. Na uzorku od 230 zatvorenika i zatvorenica primijenjen je upitnik konstruiran za potrebe ovog istraživanja. Rezultati ukazuju na to da je većina zatvorenika na početku izdržavanja kazne motivirana za učenje i edukaciju na različitim područjima i iz različitih razloga. Najveći interes zatvorenici iskazuju za tečajeve stranih jezika i različite informatičke tečajeve, a potom i za programe osposobljavanje za zanimanje ili prekvalifikaciju. Gotovo trećina ispitanih iskazala je spremnost za sudjelovanje u troškovima organiziranja obrazovnog programa.

Dobiveni rezultati daju smjernice za unaprjeđenje procesa učenja i obrazovanja u zatvorskom sustavu.

 

KLJUČNE RIJEČI: motivacija za učenje, zatvorenici, obrazovanje

 

 

4. "Prikaz rezultata provedbe programa Zatvorenik kao roditelj" – Zoran Šimić, Smiljka Baranček, Bernardica Franjić–Nađ

 

Program Zatvorenik kao roditelj (ZATKOROD), proveden je u 5 kaznionica i 6 zatvora tijekom 2014. godine, s ciljem unaprjeđenja roditeljskih kompetencija. U ispitivanju je sudjelovalo 111 zatvorenika. Za provedbu evaluacije korišten je „Upitnik roditeljskih kompetencija“ koji je obuhvaća 8 kategorija: stav prema učenju u grupi, motivaciju za učenjem kako biti uspješniji roditelj, roditeljski stres, uključenost zatvorenika u roditeljstvo, roditeljsko zadovoljstvo, stavovi o odgoju, roditeljske vještine i pravila ponašanja/discipliniranja. Svaku kategoriju sačinjava više čestica. Nakon provedbe Programa u svim navedenim kategorijama zabilježen je pozitivan pomak. Najznačajnija razlika je u kategoriji roditeljskih vještina, koja ukazuje na pozitivan pomak. Značajne razlike su zabilježene i na nekoliko čestica u drugim kategorijama. Ispitani se ne slažu se sa stavom da je „netko dobar a netko loš roditelj i da tu nema pomoći“. Nakon završetka Programa u većoj mjeri izražavaju stav da se roditeljstvo može učiti i izraženija je želja da bolje odgajaju svoju djecu. Značajno je naglašeno i ne slaganje s tvrdnjom da „moje dijete i ja nismo bliski“. Nakon završetka Programa značajno je izraženiji stav da se kao oblik kažnjavanja djece više koristi zabrana gledanja TV, izlazaka, igranje igrica, oduzimanje omiljene igračke i sl., a manje tjelesno kažnjavanje (batine). Evaluacija očekivanja i zadovoljstva zatvorenika Programom pokazuje da su zatvorenici imali vrlo visoka očekivanja od Programa. Rezultati pokazuju da zadovoljstvo zatvorenika Programom nadmašilo njihova očekivanja, osobito zadovoljstvo radom voditelja grupe, zanimljivost Programa, mogućnost primjene naučenog u životu, pozitivniji stav prema budućnosti, osjećaj ugodnosti na radionicama i ostvarivanje boljeg uvida u roditeljske vještine. Temeljem dobivenih rezultata, Program „ZATVORENIK KAO RODITELJ“ možemo ocijeniti kao uspješan i vrlo koristan, te objektivno provediv u zatvorskom sustavu.

 

Ključne riječi: zatvorenik, roditelj, program, zadovoljstvo

 

 

 

 

5. "Obavještavanje žrtava o otpustu počinitelja kaznenih djela s izdržavanja kazne zatvora" – Nikica Hamer Vidmar, Martina Bajto, Danijela Ivanović, Maida Pamuković, Ana Ruševljan

 

Samostalna služba za podršku žrtvama i svjedocima u Ministarstvu pravosuđa provodi poslove obavještavanja žrtava o otpustu počinitelja kaznenog djela s izdržavanja kazne zatvoratemeljem čl. 164 st. 4 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Kaznionica, odnosno zatvor prije otpusta zatvorenika koji izdržava kaznu zatvora zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, protiv života i tijela ili kaznenog djela s elementima nasilja,  obavještava Samostalnu službu radi informiranja žrtve, oštećenika ili njihove obitelji.

S obzirom da se radi o novoj praksi u Republici Hrvatskoj, cilj nam je bio istražiti opseg dosadašnje psihosocijalne podrške žrtvama kaznenih djela, reakcije žrtava na obavijest o otpustu počinitelja te potrebe žrtava za dodatnom psihosocijalnom podrškom.

Na temelju jednogodišnjeg iskustva u informiranju žrtava o otpustu zatvorenika, za potrebe istraživanja konstruirana je lista za bilježenje izjava i reakcija žrtava te poduzetih radnji u svrhu pružanja dodatne podrške. Žrtve su kontaktirane telefonskim putem, a dobiveni podaci temelje se na izjavama žrtava i procjenama službenika.

Istraživanjem je obuhvaćeno 439 žrtava koje su informirane o otpustu 304 počinitelja kaznenih djela sa izdržavanja kazne zatvora u razdoblju od veljače do rujna 2014. godine. Najzastupljenije su žrtve kaznenih djela razbojništva, izazivanja prometne nesreće, ubojstva u pokušaju i prijetnje. Rezultati pokazuju da je samo 25,5% žrtava primilo psihosocijalnu podršku nakon počinjenog kaznenog djela, najčešće od strane psihijatra, psihologa i centra za socijalnu skrb. Na obavijest o otpustu, najveći broj žrtava reagirao je smireno bez posebnih komentara, ali značajan je i broj žrtava koje su reagirale sa znakovima uznemirenosti, straha, bojazni za dobrobit sebe i bliskih osoba, tuge te izražene ljutnje zbog otpusta počinitelja i nezadovoljstva duljinom izrečene kazne zatvora. Unatoč prisjećanju na traumatski događaj žrtve su pozitivno reagirale na postojanje službe za podršku u Ministarstvu pravosuđa koja se brine za njihovu dobrobit. Tijekom telefonskog razgovora kod 75% žrtava uočena je potreba za dodatnom podrškom i oblicima konkretne pomoći. Samostalna služba surađuje s kaznionicama i zatvorima, probacijskim uredima, centrima za socijalnu skrb, policijom i organizacijama civilnog društva radi pružanja dodatne podrške.

Provedeno istraživanje ukazuje da je relativno mali broj osoba primio bilo kakvu vrstu pomoći nakon počinjenog kaznenog djela te je također izražena potreba žrtava za nekim oblicima dodatne psihosocijalne podrške (upućivanje na udruge/institucije koje pružaju psihosocijalnu i pravnu pomoć, kontaktiranje i posredovanje s drugim službama i institucijama). Rezultati istraživanja također upućuju na važnost daljnjeg razvoja međuinstitucionalne suradnje u svrhu ostvarivanja pravovremene i sveobuhvatne podrške žrtvama kaznenih djela.

 

6. "Projekt ma#me – podrška zatvorenicama majkama i njihovoj djeci" – Ivana Zanze, Jasena Knez Radolović

 

Udruga Roditelji u akciji - RODA provodi projekt MA#ME - Osnaživanje zatvorenica za roditeljsku ulogu i tržište rada. Projekt financira Europska unija u okviru programa IPA IV - Razvoj ljudskih potencijala.

Cilj projekta je pružanje podrške zatvorenicama, majkama maloljetne djece smještenima u Kaznionici u Požegi u jačanju njihovih roditeljskih vještina i povezanosti s djecom i obitelji za trajanja zatvorske kazne, jačanje njihove konkurentnosti na tržištu rada po izlasku iz zatvora te senzibiliziranje javnosti i donositelja odluka o problemima i potrebama djece čiji su roditelji u zatvoru.

Broj zatvorenika u Hrvatskoj se u zadnjih deset godina gotovo udvostručio, a zatvorski sustav, niti kapacitetima smještaja niti stručnih službi i programa nije mogao pratiti ovaj trend. U 2012. godini je, prema procjeni Ureda pravobraniteljice za djecu, čak 18.000 djece u Hrvatskoj imalo je u zatvoru jednog ili oba roditelja ili drugu blisku osobu koja o njemu skrbi. Obitelji zatvorenika, a pogotovo zatvorenica, u velikom su riziku raspada. Ograničenje prava na obiteljski život u slučaju zatvaranja direktno pogađa i članove obitelji koji nisu počinili kazneno djelo, najviše djecu. Ova djeca su jedna sasvim nevidljiva, izrazito stigmatizirana grupa, oni su diskriminirani zbog statusa roditelja, traumatizirani odvajanjem, stide se roditelja, uplašeni su za njega, osjećaju krivnju, ljutnju. Njihove potrebe i problemi su neprepoznati i zato jer se za ovu osjetljivu skupinu dosad nisu dovoljno angažirali ni stručnjaci ni nadležne institucije, ali ni organizacije civilnoga društva.

Projektne aktivnosti podijeljene su na dva dijela - u prvom dijelu ćemo napraviti analizu javnih politika i praksi i izraditi preporuke koje mogu doprinijeti socijalnoj inkluziji i povećanju kvalitete života zatvorenica/ka i njihove djece i obitelji. U drugom dijelu projekta razvijamo sustav podrške zatvorenicama u Kaznionici u Požegi i njihovim obiteljima koji će se kasnije moći primjenjivati u drugim zatvorima i kaznionicama u Hrvatskoj. Neke od tih aktivnosti usmjerene su i obrazovanju djece zatvorenica \"dodavanjem boje\".

Partneri projekta su Centar za podršku i razvoj civilnog društva Delfin iz Pakraca i Hrvatski zavod za zapošljavanje – područni ured Požega, a suradnici Ministarstvo pravosuđa – Uprava za zatvorski sustav i Ured pravobraniteljice za djecu.

Na simpoziju Sekcije za penološku psihologiju želimo predstaviti aktivnosti projekta i zainteresirati i motivirati prisutne stručnjake na preuzimanje aktivnije uloge u rješavanju problema ove marginalizirane skupine.

 

 

 

 

 

Share

Dodatne informacije