75% psihologa ne vjeruje u duhove

Share

psihologZa PSIHOportal, psihologinja prof. dr.sc. Gordana Kuterovac Jagodić, profesorica na Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, komentira naslovnicu Večernjeg lista (20.11.2014.)  koja najavljuje članak o istraživanju provedenom među psiholozima.

 

Večernji list - "Čak 25 posto psihologa vjeruje u duhove i NLO"

LINK NA ČLANAK


Članak u Večernjem listu u kojem se prikazuju rezultati istraživanja vjerovanja u nadnaravne pojave i (pseudoznanost) koje su provele kolegice psihologinje, svojim je načinom prikazivanja rezultata tog istraživanja uzburkala našu strukovnu javnost. Kada se kao struka borimo za bolji položaj u društvu i teško uspijevamo da nas se konzultira u svim situacijama u kojima bi to bilo potrebno, svakako odjekne kada se pojavimo na naslovnoj stranici i to u negativnom kontekstu. Naslov tog članka, iako ne u tolikoj mjeri i njegov sadržaj, sugerira kako su psiholozi neozbiljni (pseudo)stručnjaci kojima nije baš za vjerovati.  No, izuzmemo li senzacionalističke tendencije izdavača koji žele prodati što više novina i koji nisu, primjerice istakli kako „Čak 75 posto psihologa NE VJERUJE u duhove i NLO, možemo li iz ovoga nešto naučiti? Svakako bi trebali unaprijediti načine komuniciranja znanstvenih rezultata, te pomoći novinarima oko njihova tumačenja. Nadalje, sasvim je sigurno i na nama odgovornost da još više činimo na edukaciji javnosti i novinara u pogledu „pismenosti“ prilikom konzumacije znanstvenih istraživanja. Tako u članku nisu navedeni svrha niti ciljevi istraživanja, nije navedena metodologija, način dolaska do uzorka i ostale relevantne činjenice koje bi upozoravale ne ograničenu mogućnost generalizacije rezultata ovog istraživanja na sve psihologe. Može li prosječni čitatelj znati kako nije svejedno koliko je ispitanika primjerice, odbilo sudjelovati u istraživanju i tako doprinijelo na neki način pristranosti uzorka (primjerice da su sudjelovali u većoj mjeri oni koje takve teme više zanimaju),  je li istraživanje provedeno on-line ili na neki drugi način (primjerice, da su više sudjelovali oni koji su mlađi, pristupačna su im računala i sl..), kakav je bio način odgovaranja i što znači da psiholozi vjeruju  u neku tvrdnju(primjerice ako je odgovaranje bilo Likertovom skalom STUPNJA slaganja s nekom tvrdnjom, koji odgovori ukazuju na to da se oni slažu ili ne, da li „u potpunosti se slažem“ ili su uključeni i drugi stupnjevi odgovora itd.) i sl. Također, bilo bi korisno znati jesu li ispitani psiholozi u tome utječu li njihova vjerovanja na njihov profesionalni rad. Mnogi stručnjaci raznih vrsta imaju različite stavove o mnogim pitanjima, ali to nužno ne znači da se u svojem radu ne pridržavaju pravila struke i onoga što je najbolje za klijente. Konačno, bilo bi potrebno dati i širi kontekst rezultata kao, primjerice, kakvi su po istom pitanju stavovi opće populacije, kako stručnjaka drugih struka i sl. kako bi javnost mogla bolje procijeniti jesu li rezultati iznenađujući ili nisu. Znanstvena utemeljenost i kritičnost u profesionalnom radu naši su etički imperativi kojih se trebamo držati usprkos tome što je potrebno da budemo otvoreni prema novim spoznajama koje tek treba provjeravati i znanstveno potvrditi.

PSIHOportal / prof. dr.sc. Gordana Kuterovac Jagodić

 

 

 

 

Share

Dodatne informacije