Predstavljamo... Udruga obitelji stradalih u prometu

Share

Nakon osobne tragedije, gubitkom èlana obitelji, u Puli je 2007. osnovana Udruga obitelji osoba stradalih u prometu. »Pogoðeni obiteljskim tragedijama u kojima su u prometnim nesreæama poginuli naši najmiliji, a uvidjevši da smrt na cestama predstavlja epidemiju svjetskih razmjera, osnovali smo Udrugu obitelji osoba stradalih u prometu«, istièe njezina predsjednica Teodora Baletiæ. »Svrha Udruge je zaštita osnovnoga ljudskog prava, a to je pravo na život, zatim poboljšanje cjelokupne prometne politike i kulture, pružanje pomoæi obiteljima stradalih te edukacija mladih za odgovornije ponašanje u prometu.

 Nažalost, statistika pokazuje da u svijetu svake tri sekunde netko pogine ili teško strada na cestama i to je ozbiljan društveni problem, koji se odnosi na sve sudionike prometa. Treba djelovati uz poruku: 'Ne èekajte da se dogodi i vama'«, kaže predsjednica Udruge Beletiæ. 

Udruga je registrirana 7. studenoga 2007. sa sjedištem u Puli. Povod nastanka Udruge je više tragiènih prometnih nesreæa s gubitkom ljudskih života. Izravni povod bio je kada je 16. lipnja 2007. na pješaèkom prijelazu u Zagrebu poginula Jasmina Èelica, zatim 1. kolovoza 2007. u Velikoj Gorici Ružica Paviæ, a 26. rujna 2007. u Vrsaru Petar Šalja. U listopadu 2007. u Puli je održana osnivaèka skupština Udruge obitelji osoba stradalih u prometu, s namjerom djelovanja na cijelom podruèju Hrvatske. Sjedište je u prostoru HAK-a Pula - Rovinj, a osnivaèi su Anton Šalja, Alfredo Bonaca, Nebojša Èelica i Teodora Baletiæ.

Kako istièe predsjednica Baletiæ, pokrenuto je niz projekata u kratkom vremenu o preventivi, koji su provedeni u školama i drugim institucijama. Akciji pod nazivom »Nisi veæi frajer ako voziš brzo i opasno« cilj je bio postiæi poboljšanje kvalitete nastave u autoškolama s dodatnom edukacijom o opasnostima u prometu. Svatko ima pravo pohaðati autoškolu, ali ne mora svatko dobiti dozvolu. Kroz projekt »Sprijeèimo nasilje na cestama« želi se ukazati da su divljom vožnjom svi ugroženi, osobito djeca i mladi te pješaci i biciklisti.

Zašto se poveæava broj poginulih?

»U kontaktu smo s norveškim struènjacima koji godinama rade na smanjenju prometnih nesreæa«, istièe Nebojša Èelica, koji je izravno pogoðen tragiènom pogibijom kæeri Jasmine. »Norveška je otprilike kao i Hrvatska pa se mogu usporeðivati podaci. Norvežani su razvili plan i dugo radili na smanjenju žrtava u prometnim nesreæama. Nakon 35 godina rada uspjeli su smanjiti broj poginulih u prometu za pedeset posto. Oni nam žele pomoæi svojim savjetnima, jer njihovi rezultati su vidljivi. Njihovi struènjaci istièu da se to ne može riješiti dok god politika i mediji ne prepoznaju to kao društveni problem širih razmjera. Zasad u Hrvatskoj za to podruèje odgovara Ministarstvo unutrašnjih poslova. Postoji Nacionalni program za smanjivanje broja nesreæa u prometu, jer su kod nas velike žrtve. Na 100 000 stanovnika u Hrvatskoj pogine više od 14 osoba. Plan je da se to svede do 10, a pokazatelji su sve lošiji. U Europi je ta brojka 6 ili 7 poginulih na 100 000 stanovnika.

Mi iz Udruge govorimo o najtežim sluèajevima, jer život je temeljno pravo svakog èovjeka i moramo ga štititi. Zato u rješavanju problema tragedija u prometu treba sudjelovati više ministarstva, a Vlada bi trebala biti nositelj projekta, a ne pojedina ministarstva, kako je to sada. Tako pravosuðe šalje prometnoj policiji, policija na neku drugu instituciju i to se vrti u krug.

U Udruzi smo uoèili gdje je problem, a to je da nema koordinacije. Naš prijedlog je da se osnuje koordinacijsko tijelo i da dalje ono to rješava. U to mora biti ukljuèeno ministarstvo znanosti, zdravstva, pravosuða, policije. Puno je tu nepravilnosti koje treba ispravljati. Ne idemo iz Udruge pristupom kritike, nego želimo suraðivati i davati konstruktivne prijedloge. Želimo potaknuti koordinaciju koja zasad ne postoji« - istièe Èelica.

Mora postojati struèni tim

»Primjerice, imamo niz primjedbi bilo od èlanova naše udruge bilo od drugih osoba kojima se dogodila prometna nesreæa. Tako poèevši od onog upisa u knjigu kad nosi nepravilnosti - kasnije to zakomplicira cijeli proces. Imali smo npr. sluèaj u Rijeci, dok je trajao oèevid na cesti pokojnik je prijavljen na hitnu, pa je ponovno upisivan. U istom sluèaju krv za analizu, odnosno testiranje, trebala je biti uzeta od uzroènika, a bila je od druge osobe. Imali smo sluèaj da je lijeènik upisao: 'Dovezen vozaè neosvijetljena motora.' Pa to ne piše lijeènik, ali uzroènik je bio lijeènik. To je taj tehnièki dio.

Važniji dio je kako se obavještavaju obitelji stradalih. Meni je prošle godine u lipnju poginula kæi. Došao je policajac obavijestiti me. Nisam najboljeg zdravlja, ali nikoga ne zanima koje posljedice mogu biti. Na zapadu dolazi psiholog i druga struèna lijeènièka pomoæ u takvim sluèajevima. Mora biti netko tko je verziran da vam može pomoæi. Kod nas to ne postoji« - kaže Èelica.

Udruga Obitelji osoba stradalih u prometu osnovana je s ciljem preispitivanja i poboljšanja postojeæe prometne politike Republike Hrvatske. Tako se traži donošenja zakona s maksimalnim kaznama za teške, osobito kontinuirane prekršaje s tragiènim posljedicama. Istièu da u usporedbi izmeðu lakšega kaznenog djela i nanošenja teških posljedica ljudskom životu ili oduzimanje života gotovo da nema nikakve razlike. Uz izricanja strožih kazni od strane sudbene vlasti za takva djela, traži se ubrzanje procesuiranja, sukladno zakonima RH, bez prava na zastaru.

Kao problem navode i polaganje vozaèkih ispita pa traže da se pooštre uvjeti za polaganje vozaèkih ispita te da se više ukljuèi državni nadzor. U svojem statutu Udruga je postavila za cilj traženje poboljšanja opæeg stanja na cestama i u prometu uopæe, zatim traži edukacije mladih o opasnostima vožnje, radi prevencije i poboljšanja prometne kulture te nametanja prometne problematike kao bitne za cjelokupno društvo. Udruga je stava da se u pružanju pomoæi i podrške unesreæenima i njihovim obiteljima ne bude namjere stjecanja dobiti. K tomu Udruga je dragovoljna, nevladina i izvanstranaèka. Obuhvaæa obitelji osoba stradalih u prometu, volontere, simpatizere i poèasne èlanove.

Humanost i pravda iznad materijalnog

Èelica istièe da po hrvatskom zakonu roditelji koji su izgubili dijete imaju pravo na duševnu naknadu. Od toga iznosa neki odvjetnici rješavaju samo naknadu, a drugi dio je kazneni. Da bi se riješilo jedno i drugo odvjetnici traže petnaest posto od toga što osiguravajuæe društvo nudi. »Naši èlanovi dojavili su Udruzi da zasad postoje èetiri odvjetnièke udruge, odnosno odvjetnièka ureda ili tima koji imaju monopol i dolaze do informacija isti dan kad se nesreæa dogodi te odmah zovu drugi dan, èak i na dan sprovoda i nude svoje usluge. Tri locirana tima su iz Zagreba, a jedan je iz Sesveta. Njima je materijalni interes iznad svega i ne zanima ih ništa drugo. Oni ne upozore naše èlanove ili druge koji su doživjeli tragediju što æe uèiniti i komu se i kako sve obratiti. Kad im se potpiše punomoæ, oni onaj materijalni dio riješe, ali kazneni dio ostane neriješen. Nažalost, ne postoji humani i onaj ljudski pristup od strane tih timova. Uputili smo mjerodavnima pismo vezano za rad i ponašanje odvjetnika. Zapravo, ne želimo kritizirati nego konstruktivnim prijedlozima pomoæi da se nesreæe ne dogaðaju, a ako se dogode, nakana nam je pomoæi ljudima i uputiti ih komu se obratiti.«

Treba razumjeti tugujuæe

Èlan Udruge Èelica istièe kako mnogi misle da se to može potisnuti ili zaboraviti. »To je nemoguæe, a oni kojima se to dogodilo nemaju èesto snage. Drugi misle da se to njima neæe dogoditi i da ne treba ništa poduzimati. Svatko u svojem segmentu mora pozitivno djelovati u društvu i uvijek valja poæi od toga što ja mogu uèiniti kao pojedinac da u ovom društvu bude bolje, kako mogu djelovati preventivno, edukativno.

Udruga ima dogovor s prometnom policijom da može dijeliti svoje letke koji su edukativnog sadržaja, a ima i besplatan telefon na kojem se daju osnovne informacije što bi trebalo uèiniti u sluèaju nesreæe.

Nažalost, ima dojava u Udrugu o nerazumijevanju tragedije i od strane sveæenika, upravo od onih od kojih se najviše pomoæi oèekuje. Pojedinci ne shvaæaju tu bol i tugu, nego kao da se to mora zaboraviti. Proces žalovanja teško je preskoèiti, a još teže potisnuti. Ne može se bježati od stvarnosti i tu treba više razumijevanja« - kaže Èelica.

Udruga ima svoju internetsku stranicu, na kojoj se mogu dobiti svi podaci: www.stradaliuprometu.hr.

izvor: glas-koncila.hr

 

Share

Dodatne informacije