"Nastavnici organizirano" - u školama je premalo psihologa

Share

Predsjednik Udruge Nastavnici organizirano g. Dalibor Perković, za PSIHOportal izjavljuje: Psihologa je premalo, naravno da bi ih trebalo biti više.

 

Recite ukratko što zapravo predstavlja udruga Nastavnici oragnizirano i koliko članova Udruga broji, te što vas jepotaknulo da se organizirate?

Udruga je nastala spontano, kao kulminacija višegodišnjeg druženja grupice ljudi na strukovnom forumu za nastavnike i učitelje. dugo vremena nam je bilo jasno da smo vrlo nezadovoljni postojećim stanjem. u jednom trenutku je nezadovoljstvo doseglo tu razinu da smo odlučili da moramo učiniti NEŠTO. to nešto je bilo osnivanje udruge preko koje pokušavamo skrenuti pozornost na goruće probleme s kojima se svakodnevno susrećemo.

 

Što se tiče najvećih problema hrvatskog školstva, teško je reći odakle početi nabrajati. od ogromnog raskoraka u uvjetima u školama (u jednoj školi učenici dobivaju iPade, u drugoj nemaju ni grijanje, ili imaju vanjske sanitarne čvorove), očajnog materijalnog stanja u nekim školama, birokratizacije učiteljskog posla, nepostojanja učinkovitih pedagoških mjera, lošeg i samo formalnog stručnog usavršavanja nastavnika (koje se još očekuje da platimo iz svog džepa), problematičnog upisa učenika u srednje škole... ali kako nas je ograničen broj, ograničili smo se na nekoliko pitanja za koja mislimo da u ovom trenutku možemo učiniti nešto kako bi se situacija popravila.

 

Udruga trenutno ima dvoznamenkast broj članova što je, između ostalog, rezultat odluke da ne idemo na masovnost (a odluka je, između ostalog, rezultat spoznaje koliko bi to bilo teško za izvesti te koliko bi ta akcija trebala vremena i truda, a na račun nekih važnijih projekata), nego na promišljenost, angažiranost i usmjerenost konretnim i točno određenim ciljevima.

 

 

 Koji su ciljevi Udruge?

 Ciljevi udruge su poboljšanje hrvatskog obrazovnog sustava. a u današnjoj hrvatskoj tu ima jako puno posla.

 Ovih dana je Peticija za uvođenje mjere suspenzije dobila medijsku pažnju. Pojasnite o čemu je riječ?

 

Potpisivanje peticije smo pokrenuli kako bismo odgovornima u ministarstvu skrenuli pozornost na stvarno stanje u školstvu, odnosno neadekvatnost postojećih pedagoških mjera, koje su se svele na komad papira koji više nikome ne znači ništa u životu, a još k tome se donose s velikom odgodom uz ogromnu birokratiziranost postupka. smatramo da većina učenika u razredu, ona djeca koja zbilja žele naučiti nešto, imaju pravo na obrazovanje i imaju pravo da ih zaštitimo od pojedinaca koji iz vlastitog hira ometaju nastavu, ili pak vrše nasilje nad učenicima i učiteljima.potpisa u ovom trenutku imamo malo preko 7 000, a novi pristižu cijelo vrijeme.

 

Ima li kolegica i kolega psihologa koji su članovi Udruge?

 

Ima, ali njihova brojčana zastupljenost u udruzi je proporcionalna brojčanoj zastupljenosti u obrazovnom sustavu, to jest školama.

 

Općenito, jako je malo psihologa u školama. Smatrate li da ih treba biti više i imate li možda namjeru poduzimati aktivnosti s ciljem zapošljavanja psihologa u školama?

 

Naravno da bi ih trebalo biti više. Na žalost, trenutno nemamo mogućnosti (dakle vremena) baviti se (i) tim problemom, ali ćemo svakako podržati nastojanja bilo koga tko se želi pozabaviti takvom akcijom.

 

Na kraju, što biste poručili posjetiteljima Psihologijskog portala, a osobito kolegicama i kolegama koji rade u školi?

 

Ovo će možda zvučati egocentrično, ali jednostavno mislimo da je tako. Škole postoje zbog učenika. Ljudi koji najviše neposredno rade s učenicima i o kojima apsolutno najviše ovise učenički rezultati su upravo nastavnici i učitelji. Stručne službe - psiholozi i pedagozi - su ključni faktori za uspješan rad s učenicima, ali oni koji sav taj rad moraju PROVESTI su učitelji i nastavnici. Jednostavno, kad krene posao, kad se zatvore vrata učionice, onaj tko ostaje sam u prostoriji s 30-oro djece je nitko drugi nego učitelj. Molimo stručne službe da toga budu svjesne i da učine sve što je u njihovoj moći da pomognu učiteljima i olakšaju nam posao.

PSIHOportal / veljača 2013.

 

 

 

 

Share

Dodatne informacije