Kriva procjena vlastitih sposobnosti vodi u greške Ispis E-mail

Pri odlučivanju, ljudi često pridaju previše važnosti tuđim pričama. Primjerice, nečijem svjedočanstvu o tome kako je uspio smršaviti. Za pogreške je često kriva i pogrešna procjena vlastitih sposobnosti. Ljudi na šefovskim položajima u velikim tvrtkama iznimno su skloni precjenjivanju samih sebe, pokazala je američka studija. Ispitanici su trebali procijeniti znanje koje imaju o svojoj struci, a nakon toga su ga trebali potvrditi rješavajući niz testova. Čak 99 posto ispitanika pokazalo se pretjerano samouvjerenima: svoje znanje procjenili su mnogo većim nego što ono uistinu jest.

No, malo tko je imun na takve pogreške.  Znanstvenici sa sveučilišta Princeton zamolili su prolaznike da procjene koliko su skloni predrastdama u usporedbi s “prosječnim čovjekom”. Većina ljudi tvrdila je da ima manje predrasuda.

Nitko o sebi ne voli razmišljati kao “prosječnom” ili, još gore “ispodprosječnim”. Umjesto toga, smatra se boljima od drugih i tako precjenjujući svoje sposobnosti često griješi. Što je zadatak koji moraju obaviti teži i zahtjevniji, čovjek je skloniji tome da više precjenjuje svoje sposobnosti, pokazala su istraživanja.

Pri odlučivanju, ljudi često pridaju previše važnosti tuđim pričama. Primjerice, nečije svjedočanstvo o tome kako je uspio smršaviti uz pomoć najnovije dijete smatraju vjerodostojnijim od statističkih podataka. Prodavači robe sumnjive kvalitete često iskorištavaju taj princip i priču o svom proizvodu obavezno ukrase “istinitim svjedočanstvima”. Čak i američka obavještajna služba CIA uči svoje analitičare da ne vjeruju anegdotama nego traže dokaze.

 

U vrlo bliskoj vezi s precjenjivanjem vlastitih sposobnosti je iluzija kontrole. Često ljudi imaju toliku vjeru u svoje sposobnosti da esto smatraju kako mogu utjecati na slučajne događaje poput bacanja novčića i presjecanja špila karata. No, iluzija kontrole nije ograničena samo na kockare - ljudi koji uplaćuju lutriju vjeruju da će im se sreća jednom ipak nasmiješiti iako su realne šanse za to vrlo malene.

 

Ponekad, čovjek može gledati direktgno u nešto, a svejedno ne vidjeti. vizualni testovi provedeni početkom devedesetih pokazali su da velik broj ispitanika nije bio svjestan nekih predmeta u vizualnim testovima. “Nevidljivi” predmeti nisu uvjek malik, nego mogu biti veliki i uočljivi. Vozač autobusa u Washingtonu tako je uspio ne primijetiti ne samo golemi žuti znak koji upozorava na približavanje mosta, nego i sami most. Zbog toga se je sudario s drugim autobusom, a kasnije mu nije bilo jasno kako je to mogao učiniti - tvrdio je da jednostavno nije vidio.

 

izvor: 24sata.hr / Ida Borovac
Komentari
Dodaj Novi Traži
Komentiraj
Ime:
Email:
 
Naslov:
UBBKod:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img] 
 
 
Molim unesite anti-spam kod sa slike.

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."
 
« Prethodna   Sljedeća »
[ Natrag ]