Psihološke posljedice stresnih i traumatskih događaja u vidu prijetnje zarazom od COVID-19 i nedavnih potresa u Zagrebu

Share

PSIHOportalZa Psihoportal pripremila  klinička psihologinja Mr.sc. Irena Pastuović Terze, Phaedra psihološko savjetovalište.

 


1. Kojim stresnim činiteljima smo izrazito izloženi u posljednje vrijeme??

Pod stresnim događajima podrazumijevamo sve one percipirane ili stvarno doživljene situacije koje su prijetnja životu, zdravlju, psihičkom i fizičkom integritetu, imovini, reputaciji, uspjehu, zaradi, načinu života, produktivnosti, mogućnosti realizacije pojedinca na svim za njega bitnim planovima, kao i mogućnosti održavanja komunikacije i općenito funkcioniranju u svim segmentima bitnim za pojedinca. Navedeno se također odnosi i na stvarnu ili percipiranu prijetnju svim onim vrijednostima koje su pojedincu bitne, što se odnosi na funkcioniranje  njegovih bližnjih, institucija, te društva u cjelini, kao i na funkcioniranje ekološkog okruženja. Pri tome treba razlikovati doživljaj stresa, koji je subjektivna kategorija i stresor, koji se odnosi na vanjski pokretač stresa u vidu potencijalne prijetnje. U sadašnjoj situaciji to je prijetnja zarazom od COVID-19, u vidu univerzalnog stresora koji na razne načine pogađa sve ljude u nekoj mjeri, uz od prije postojeće individualne stresore poput kronične bolesti, nezaposlenosti i drugih stresora koji variraju ovisno o individui. Tome su onda pridružuju  i materijalne i nematerijalne posljedice potresa koji je nedavno zahvatio Zagreb i okolicu, a koji je u ovom periodu i nadalje direktna i indirektna prijetnja sigurnosti i ostalim materijalnim i nematerijalnim dobrobitima.

 

2. Kako stres djeluje na nas?

Kako stres sam po sebi nije objektivna kategorija, već se radi o našoj percepciji moguće ugroze kojoj smo ili ćemo ubuduće potencijalno biti izloženi, mi i bližnji i ostalo što nam predstavlja vrijednost, situacija proglašenja prijetnje zarazom od COVID-19, koja donosi mogućnost raznih gubitaka  i kod prosječno osjetljivog pojedinca dovodi  do doživljaja pojačanog stresa što može i ne mora ne mora biti doživljeno na svjesnoj razini. Što je pojedinac osjetljiviji, stručnom terminologijom rečeno, što je kod njega više izražena dimenzija neuroticizma, te što trenutno, ali i kumulativno, broji više doživljenih individualnih stresora, to mu se aktualni doživljaj stresa više pojačava i osjeća se lošije odnosno ugroženije stresom.

 

Povišena razina stresa onda pak oslabljuje naš imunološki sistem i vjerojatnost da se zbog pada imuniteta razbolimo (bilo od COVID-19 ili od nečeg drugog) raste, te se stvara potencijalni „začarani krug prijetnji“ - lošeg fiziološkog odgovora - sniženog imuniteta - stvarne mogućnosti obolijevanja - snižene produktivnosti u raznim aspektima života i rada. Pojedinci koji su i inače pojačano skloni anksioznosti ili imaju neke druge psihičke tegobe, teže će se nositi sa stresom i poželjno je da u toj situaciji potraže pomoć psihologa ili drugih stručnjaka mentalnog zdravlja.


3. Što je anksioznost?

Anksioznost se odnosi na manje ili više svjestan ili nesvjestan, definiran ili nedefiniran osjećaj nemira, napetosti, uznemirenosti, zabrinutosti, zbog realne, no nerijetko i više zbog zamišljene prijetnje neugode, neuspjeha, problema i gubitaka koji bi nas mogli zadesiti. To je manje ili više stabilna karakteristika našeg funkcioniranja, uslovljena osjećajem sigurnosti odnosno nesigurnosti stečenog tijekom odrastanja, kao i drugim situacijama iz naše osobne povijesti. Postoji određena količina anksioznosti koju smo naučili tolerirati, no kad količina anksioznosti prijeđe kritičnu granicu i preplavi osobu, započinju psihološke smetnje u vidu nemira, nesanice, depresije, paničnih napada i drugih tegoba.

 

4. Kako se od pojačanog stresa branimo putem obrambenih mehanizama?

Još od Sigmunda Freuda (1856.-1939., neurolog, psihijatar i utemeljitelj psihoanalize) razotkriven je i kasnije znanstveno priznat cijeli niz obrambenih reakcija koje čovjek nesvjesno primjenjuje kako bi si olakšao neugodnu psihološku situaciju, a najpoznatiji su mehanizmi negacije prijetnje, racionalizacije, potiskivanja, agresije i projekcije, te sublimacije. Negacija bi bila sažeta u tvrdnji „Prijetnja ne postoji“, racionalizacija „Možda je i bolje tako, bar ne moram na fakultet/posao“, potiskivanje dovodi do toga da ćemo „eksplodirati“ na sasvim drugoj temi ili tjelesno pokazivati simptome koji su na naizgled nevezani za stresor, agresija i projekcija nas dovode do „bijesnih“ reakcija na one koji su u našoj percepciji krivci za problem. Za razliku od prethodno opisanih mehanizama obrane,  sublimacija je sofisticiran način obrane koji nas tjera na stvaranje nečega većeg od nas (umjetničko djelo, znanstveno otkriće, socijalni pokret, pojačan rad za opće dobro ) i smatra se najkonstruktivnijim mehanizmom obrane jer uvećava dobrobit i pojedinca i okoline te garantira ljudski progres. Povijest govori da su nakon izrazito teških vremena slijedila vremena napretka i progresa u umjetničkom, znanstvenom, humanom i tehnološkom smislu. Između ostalog, zahvaljujući obrambenom mehanizmu sublimacije!

Iako nije službeno i izvorno priznat kao mehanizam obrane, dobar humor, pa čak i onaj crni, se jako cijeni i primijetiti ćemo da je jako efikasan podizač raspoloženja u trenucima krize.

Kognitivisti pak, kao moderniji psiholozi teoretičari pretežno smješteni u drugu polovicu 20. stoljeća, smatraju da naše kognicije (mentalni procesi mišljenja i spoznavanja) određuju naše emocije i ponašanje, pa tako preuopćene i negativne misli poput „Ovo stanje neće nikada proći“, ili „Nemoguće je izbjeći zarazu“ donose niz neželjenih emocionalnih stanja poput depresije, pretjerane napetosti (anksioznosti) i neprilagođenih ponašanja, primjerice posezanja za alkoholom i opijatima koja onda samo dodatno produbljuju probleme.     

 

5. Kronični stresor u vidu prijetnje zarazom od COVID-19 i njegove posljedice

Prijetnja zarazom od COVID-19 koja nas prati u slijedećim tjednima, mjesecima, a možda i duže, može su ubrojiti u kronične stresore koji sudjeluju u ukupnom doživljaju realnosti u ovom periodu.

Osim percipiranih prijetnji onoga što bi nam se moglo dogoditi u nekom lošem scenariju, postoje i stvari koje se već jesu dogodile, a to je smanjeni broj socijalnih kontakata, smanjena mogućnost kretanja, pojačana briga oko nastavka rada, karijere i školovanja. Zbog toga treba tražiti kreativnija rješenja od postojećih uhodanih obrazaca. Nekim pojedincima već sad on line komunikacija uvelike olakšava izolaciju, a neki se odnosi u krizama na dobar način produbljuju. Također, dokazano je da u kvalitetnim zajednicama solidarnost i socijalna osjetljivost rastu s krizom. Doživljaj stresa se dakle može transformirati u priliku za osobni rast i razvoj i napredak društva, za što povijesno postoje brojni dokazi.

 

6. Koje su ranjive skupine naročito psihološki pogođene prijetnjom zaraze od COVID-19?

Specijalno osjetljivi dio populacije su djeca, i to naročito ona manja, jaslićke i vrtičke dobi, koja upijaju ponašanje, misli i osjećaje roditelja, odgajatelja i sveukupnog okruženja, te kojoj je zbog karakteristika kognitivnog razvoja u toj dobi, nemoguće objasniti da je prijetnja zarazom privremenog karaktera, jer je mjesec dana ili dva dana u njihovoj percepciji života više nego nama odraslima nekoliko godina, tako da mjere socijalnog distanciranja i čestog dezinficiranja, učenjem po modelu, za njih postaju imperativi koji bi se mogli trajnije ugraditi u njihovu osobnost, te ukoliko situacija duže potraje naš model ponašanja vezano uz mjere prevencije zaraze od COVID-19 može biti podloga za stvaranje otuđenih, usamljenih, socijalno povučenih  i općenito anksioznih osobnosti, opsesivno usmjerenih na održavanje higijenskih mjera i rituala.

Školska djeca i adolescenti pak, uz velike zahtjeve koje im sad škola nameće on line putem, kojim je moguće zadati i više zadataka za rad nego u neposrednoj nastavi, trpe veliku socijalnu izolaciju od vršnjaka u ovom periodu, a znamo iz razvojne psihologije da su vršnjački odnosi u vidu svakodnevnog živog neposrednog kontakta od neprocjenjive važnosti za stvaranje zdravog i stabilnog identiteta školske djece i adolescenata. Zakinuti su i za dimenziju fizičkog kretanja važnog za zdrav tjelesni razvoj i psihološku stabilnost, jer veći dio dana provode pred kompjutorom. Otpadaju i slobodne aktivnosti, izleti i maturalna putovanja, pa je zbog svega ovoga u narednom periodu moguće očekivati porast u broju novih adolescentnih kriza i depresija, te drugih psihičkih tegoba kod tog dijela populacije.

Osobe koje žive same, također su u većem riziku od razvoja psihičkih smetnji u ovom periodu, jer komunikacija s okolinom i slobodno kretanje imaju zaštitnu ulogu.

Isto se odnosi i na stariji dio populacije koji sada vrijeme provodi uglavnom u domovima, invalidne osobe, te na osobe s bolestima koje kompromitiraju imunološki sustav. Također su im u porastu strahovi i anksioznost, zbog povećane podložnosti zarazi.

 

7. Praktične preporuke savladavanja stresa izazvanog prijetnjom zaraze od COVID-19

Kako ćemo se nositi sa stresom ovisi o preferencijama pojedinca, i dosadašnjim načinima obrane od stresa, no načelno, preporuke bi se sastojale u njegovanju komunikacije on line putem, te svih formi komunikacije i zbližavanja koje su moguće, njegovanju i unaprjeđivanju obiteljske komunikacije i rituala, čitanju, praćenju kulturnih događaja on line, metodama relaksiranja, šetnji, umjerenog fizičkog vježbanja, pojačanom radu od kuće ako je to ono što nam čini dobro, njegovanju sitnih ugodnih rituala koje možemo provoditi, završavanju zadataka za koje inače nemamo vremena, isprobavanju tehnologija koje još nismo savladali, jačanju solidarnosti, radu za opće dobro, planiranju novih projekata i traženju kreativnih rješenja na svim planovima.

Za one kojima praćenje vijesti znatno podiže anksioznost, preporučuje se ograničavanje dnevne količine vremena provedenog u praćenju vijesti i svođenje tog vremena na razumnu razinu informiranja koja bitno ne pojačava anksioznost.  Vijesti nije poželjno čitati neposredno prije spavanja, jer  kod pojedinaca pogođenih stresom mogu dovesti do pojačavanja napetosti i nastanka problema usnivanja i prosnivanja ili povećati postojeće smetnje spavanja.

Također bismo trebali biti svjesni svog djelovanja na ranjive skupine i pružiti im, koliko god  u ovoj situaciji možemo, psihološki zdrav kontekst funkcioniranja, omogućiti im kontakte u skladu sa zdravstvenim preporukama, usvojiti zdravu i uravnoteženu mjeru preventivnih higijenskih ponašanja i ograničavanja socijalnih kontakata, bez pretjerivanja.

 

8. Nedavni potres u Zagrebu - izvanredni intenzivni stresor nepredvidljivog karaktera i moguće psihološke posljedice 

Potres jačine 5,5 po Richteru koji je nedavno pogodio Zagreb spada u intenzivne, visoko  stresne doživljaje koje pojedinac odrastao na ovim  prostorima u prosjeku doživi jednom ili ni jednom u cijelom životu. To je stres na koji nismo adaptirani kao pojedinci ni nacija, jer čak ni naši djedovi i bake ne pamte potres sličnog intenziteta jer ga za njihovih života nije bilo. Naknadni potresi slabijeg intenziteta su novi stresogeni faktori na koje se nije lako priviknuti, jer podsjećaju na veliki potres i uvode novu neizvjesnost.

Strah od iznenadnog gubitka podloge, kao i strah od jakog iznenadnog neugodnog zvuka, a oba su doživljajne sastavnice potresa jačine 5,5, kao i slabijih potresa koji ga slijede, predstavljaju najintenzivnije evolucijski prisutne strahove kod čovjeka. Prisutni su čak kod novorođenčadi. Stoga nitko, ni najhrabriji, ne mogu tvrditi da nisu doživjeli strah, a time i jak stres uslijed percipiranih prijetnji od potresa. No kako će se to dalje na pojedinca odraziti, ovisi o nizu faktora. Potres se nije jednakom snagom doživio u svim dijelovima grada, kao ni u svim građevinama. Posljedice, u vidu materijalnih negdje su bile minorne ili nepostojeće, dok su na drugim mjestima dovele do oštećenja objekata do potpune neuseljivosti uz rizik urušavanja i nužnost napuštanja doma. Potreba za elementarnom sigurnosti u vidu „imanja doma“ jedna je od bazičnih ljudskih potreba prema teoriji  hijerarhije motiva psihologa Abrahama Maslowa (1908.-1970., humanistički psiholog,). Prema tome, onima koji su materijalno nastradali je bazična potreba za sigurnosti temeljno ugrožena jer ne mogu više u svoj dom, trajno, što je najteža opcija ili privremeno, što je manje ugrožavajuće, ali još uvijek izrazito stresno. Kod drugih, koji nisu doživjeli bitnu materijalnu štetu, pokrenut je niz neugodnih pitanja poput „Što bi bilo da mi se to dogodilo?“, te „Hoće li biti još takvih ili jačih potresa?“, koja predstavljaju percipirani zamišljeni stres odnosno prijetnju, pogotovo u situaciji gdje je rečeno da slijedi niz manjih potresa, te da nema 100% garancije da se tako nešto ne može ponovo desiti.  Kod pojedinaca koji trebaju tražiti rješenja kako da pronađu novi dom ili saniraju štetu, javljaju se novi doživljaji stresa u vidu pitanja „Da li ću u tome uspjeti?“ i „Kako da dođem do rješenja?“

Neovisno o materijalnim posljedicama, tu su i potencijalne psihološke posljedice, koje ne bi trebalo zanemariti zbog vremenski dugotrajnije prijetnje od COVID-19. Nekome je možda stres od potresa nanio psihološku štetu koje za sad nije svjestan zbog stalne borbe s dnevnim stresom zbog COVID-19. Mediji upozoravaju da se svi koncentriramo na prijetnju zaraze od COVID-19, pa psihološke posljedice potresa mogu proći ispod radara.

No, intenzitet posttraumatskih reakcija izazvanih potresom očekivano može doseći puno veći intenzitet od onih prijetnjom zaraze. Neki pojedinci, s pravom, izvještavaju da im je to bio jedan od najstresnijih, ako ne i najstresniji doživljaj u životu, a neki izvještavaju o posttraumatskim stresnim reakcijama u vidu nesanice, poteškoća usnivanja i prosnivanja, trzanja na svaki malo jači zvuk, plakanja, reakcijama neobjašnjivog bijesa, nemogućnosti koncentracije i slično.

 

9. Akutni stresni poremećaj – kako ga prepoznati?

Radi se o akutnim reakcijama na stres koje su normalan odgovor pojedinca na nenormalnu situaciju i očekivani su pratitelj situacija poput ratova, potresa, požara, poplava, prometnih nesreća, izloženosti ili svjedočenju fizičkom ili psihičkom nasilju i ostalim visoko stresnim i traumatizirajućim situacijama (prema univerzalno internacionalno priznatom DSM-5 dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremćaje Američke psihijatrijske udruge, 2013.)

Za identifikaciju akutne reakcije na stres (prema DSM-5) sastavnice (kriteriji) su postojanje:

1.      okidača odnosno stresora u vidu navedenih visoko stresnih i traumatizirajućih situacija (potres, rat, elementarne nepogode, vlastita izloženost ili svjedočenje nasilju) 

2.      intenzivne psihičke i fiziološke reakcije pojedinca (simptomi) od kojih su najčešće i najuobičajenije slijedeće:

a)      ponavljajuća i uznemirujuća sjećanja na stresni/traumatski događaj koja se ne mogu svjesno kontrolirati

b)     poteškoće usnivanja i prosnivanja (otežan proces usnivanja, česta noćna buđenja)

c)      ponavljajući uznemirujući snovi čiji je sadržaj najčešće, ali ne mora biti, povezan sa stresnim/ traumatskim događajem

d)     disocijativne reakcije (flashbackovi) pri kojima se pojedinac osjeća kao da se stresni/ traumatski događaj upravo dešava

e)      vidljive fiziološke reakcije koje podsjećaju na neki aspekt stresnog/traumatskog događaja (u situaciji nakon potresa to su često vrtoglavice, lupanje srca, osjećaj gubitka ravnoteže)

f)       nemogućnost doživljavanja pozitivnih emocija (radosti, opuštenosti, sreće, zadovoljstva)

g)      izmijenjeni osjećaj stvarnosti

h)     nemogućnost prisjećanja važnih aspekata stresnog/traumatskog događaja

i)        svjesni napori da se izbjegnu uznemirujuća sjećanja

j)       izbjegavanje svega što podsjeća na uznemirujući događaj

k)     poteškoće s koncentracijom

l)        izljevi bijesa bez razloga i vanjskog povoda

m)   potištenost, napetost veća od uobičajene za pojedinca

n)     pretjerane i neprikladne reakcije na sitne vanjske podražaje (npr. trzanje na svaki zvuk)

Akutni stresni poremećaj se može pojaviti neposredno nakon stresnog/traumatskog doživljaja, no nerijetko se može pojaviti i s vremenskom odgodom od više dana, tjedana, mjeseci ili čak i godina.

Može biti prisutan samo jedan simptom, no najčešće je prisutno više simptoma istovremeno. Obično i najčešće, akutni stresni poremećaj prolazi sam od sebe, sa vremenskim udaljavanjem od stresnog/traumatskog doživljaja.

Ukoliko je trajanje akutnog stresnog poremećaja znatno dulje od mjesec dana nakon prestanka djelovanja stresora, to znači da je poremećaj prerastao u kronični, pa govorimo od posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP), koji ima neke ili više simptoma akutnog stresnog poremećaja i zahtijeva stručnu intervenciju.

 

10.  Praktične preporuke za nošenje s psihološkim posljedicama potresa

Psihološke posljedice nedavnih potresa u Zagrebu, nadovezuju se na psihološke posljedice nastale zbog prijetnje zarazom od COVID-19, i moguće je da će promijeniti javnozdravstvenu sliku na dulji period u vidu porasta broja psiholoških smetnji i poremećaja, kao i porasta u broju traženih intervencija. To stavlja nove izazove pred profesije koje se bave mentalnim zdravljem u javnom i privatnom sektoru.

Na individualnom planu samopomoći, korisnima se pokazuju razgovori s bližnjima, racionalno sagledavanje situacije, razdvajanje vlastitog doživljaja od objektivne situacije, svijest da se radi o prolaznom poremećaju koji je normalna reakcija na ekstremnu situaciju, održavanje kontakata, metode relaksiranja, usmjeravanje pažnje na ugodne sadržaje, zaokupljenost radom, obavezama i održavanjem dnevne rutine, održavanje redovnog sna, ritma obroka, šetnji, tjelovježba, izbjegavanje čitanja vijesti o potresu koje nas uznemiruju, kao i sve što pojedincu inače koristi i vraća ga u „normalu“.

Ukoliko simptomi ne prestaju ili se pojačavaju, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Korisnima se pokazuju terapijske metode iz kruga terapije psihološke traume, kognitivno-bihevioralne terapije, kao i drugih psihoterapijskih pravaca.

Za Psihoportal pripremila:

 klinička psihologinja Mr.sc. Irena Pastuović Terze, Phaedra psihološko savjetovalište

 

 Više informacija o autorici članka kliničkoj psihologinji Ireni Pastuović Terze pročitajte ovdje.

PSIHOportal

 

Share

Dodatne informacije