"Oko 70 posto policijskih službenika radi u smjenama, a smjenski se rad povezuje s poremeæajima biološkog ritma poput spavanja i iscrpljenosti, probavnim smetnjama, teškoæama u održavanju obiteljske dinamike i socijalnih mreža izvan posla", kažu nam u Odjelu za odnose s javnošæu MUP-a RH.

Staž osiguranja u poveæanom trajanju

Upravo zbog otežanih uvjeta rada pojedinih policijskih službenika koji su rasporeðeni na nezahvalna radna mjesta, staž osiguranja policajaca raèuna se u poveæanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova raèuna od 14 do 18 mjeseci staža osiguranja, ovisno o samom radnome mjestu.

Prema informacijama koje smo dobili u MUP-u, policajci u Hrvatskoj najèešæe obolijevaju od bolesti mišiæno-koštanog sustava, kardiovaskularnog sustava te metabolièkih i gastrointestinalnih bolesti. Iako, bez obzira na specifiènost policijskog posla, ne postoji nijedna profesionalna bolest koju uzrokuje rad u policiji, izloženost stresnim situacijama na poslu kod policajaca je mnogo veæa nego kod nekih drugih profesija.

"Doživljaj stresa kod policijskih službenika situacijski je uvjetovan, ovisi o individualnim obilježjima, uvjetima rada i podršci u organizacijskom i širem socijalnom kontekstu, te se ne može utvrditi jednoznaèno.

Policijski su službenici prije rasporeda u službu, kroz temeljno, specijalistièko obrazovanje te kontinuirani psihoedukativni rad i druge oblike cjeloživotnog obrazovanja, zadovoljavajuæe pripremljeni i uvježbani kako za uspješno izvršavanje posla tako i za najbolje naèine suoèavanja sa stresnim iskustvom. Zdravstvenu pomoæ i psihosocijalnu podršku policijski službenici traže u situacijama izloženosti potencijalnim važnim rizicima po tjelesno i psihološko funkcioniranje", istièu u MUP-u.

Zakonska podloga kaže da æe se policijskom službeniku i drugom zaposleniku Ministarstva koji je u obavljanju policijskih poslova ili u povodu njihova obavljanja, posredno ili neposredno sudjelovao u traumatskom dogaðaju ili drugoj visokostresnoj i kriznoj situaciji, pružiti psihološka pomoæ sukladno Pravilniku kojim se ureðuje psihosocijalna zaštita zaposlenika Ministarstva. Pravo na psihološku pomoæ može se omoguæiti i èlanovima obitelji policijskog službenika, a policajac koji odbije psihološku pomoæ može se uputiti na izvanredni kontrolni zdravstveni pregled....

Buduæi da gotovo svakodnevno riskiraju vlastitu sigurnost, policajci su u veæem postotku suoèeni s mentalnim stresom i ostalim negativnim uèincima koje im posao može napraviti za zdravlje, pokazuju rezultati nove studije. Znanstvenici sa Sveuèilišta Buffalo u SAD-u istraživali su tijekom petogodišnjeg razdoblja mentalno i fizièko zdravlje policijskog odjela Buffalo u New Yorku, kako bi identificirali uvjete zbog kojih su policijski službenici podložni veæem riziku. U studiji je sudjelovalo 464 policajaca.

Znanstvenici su otkrili da gotovo polovica policijskih službenika u studiji radi u noænoj smjeni, što je znatno veæi postotak nego u ostatku amerièke populacije u kojoj u smjenama radi tek devet posto ljudi. Smjenski rad, potvrdilo je istraživanje, povezan je s poveæanim rizikom metabolièkog sindroma. A prema studiji klinike Mayo, metabolièki sindrom podrazumijeva skupinu stanja ukljuèujuæi pretjeranu tjelesnu masnoæu, visoki kolesterol, poveæan krvni tlak i poveæane vrijednosti šeæera u krvi.

"Zdravstveni se problemi obièno povezuju sa socioekonomskim i etnièkim èimbenicima, ali zdravstvene nepravilnosti koje uzrokuje zanimanje, ukazuju na potrebu širenja definicije zdravstvenih poteškoæa koje æe ukljuèivati i zanimanje", istièe autor studije John Violanti, profesor socijalne i preventivne medicine na Sveuèilištu Buffalo. Studija koja æe biti objavljena u magazinu "International Journal of Emergency Mental Health", pokazala je i da je èak 40 posto anketiranih policajaca pretilo. To je više od prosjeka u amerièkoj populaciji u kojoj prekomjernu tjelesnu težinu ima 32 posto puèanstva. Takoðer, 25 posto policijskih službenika ima metabolièki sindrom, što je takoðer više od prosjeènih 18,7 posto ljudi s tim sindromom u ukupnoj populaciji SAD-a.

Zanimalo nas je kakvo je stanje glede tjelesne težine s policijskim službenicima u Hrvatskoj. "Sukladno praæenju policijskih službenika na redovnim i drugim zdravstvenim pregledima, pretilost policijskih službenika ne odstupa od stope pretilosti opæe populacije u Hrvatskoj", doznali smo u MUP-u. Amerièko je istraživanje je pokazalo da se nesanica i problemi sa spavanjem takoðer vežu uz stres na poslu jer je studija pokazala da policajci koji su izjavili da su najviše pod stresom takoðer imaju i najviše problema sa spavanjem. Kod policajki je slab san èetiri puta èešæi, dok je za policajce nesanica èak šest puta veæi problem. Studija je otkrila i vezu izmeðu policijskog rada dužeg od 30 godina i razvoja raka mozga ili Hodgkinova limfoma. I još nešto - policajci danas imaju èak osam puta veæi rizik od suicida u odnosu na nekadašnje policajce. Upravo je zato pravilno prepoznavanje stresa i razumijevanje naèina lijeèenja iznimno važno u pomaganju policajcima da oèuvaju zdravlje.

"Ako policajcu kažem da je u redu da osjeti stres kad prvi puta vidi mrtvo tijelo ili zlostavljano dijete, on æe lakše podnijeti takve situacije kad se one stvarno dogode. Takav trening omoguæuje policajcima bolju pripremljenost za suoèavanje sa stvarnim situacijama", kaže Violanti. Dodaje da istodobno i naèelnici u policijskim upravama moraju biti istrenirani da znaju kako pristupiti policajcu koji zatraži pomoæ i uvjeriti se da toga policajca nije strah zatražiti pomoæ.

I jedna je njegova ranija studija takoðer pokazala vezu izmeðu vrste smjenskog rada i suicida meðu policajcima. Mala studija na 115 policajaca pokazala je da æe policajke prije imati depresivne epizode ili suicidalne ideje ako su radile dnevne smjene, dok su njihovi muški kolege u veæem riziku od takvih osjeæaja ako su radili poslijepodne ili po noæi. "Moguæe je da su žene osjeæale veæi stres i nelagodu u dnevnoj smjeni gdje su moguæe èešæe konfliktne situacije i negativno okruženje. S druge strane, za policajce koji su radili noæu, stres pojaèava èinjenica da u sluèaju potrebe ne postoji moguænost trenutnog pojaèanja", smatra Violanti.

Meðutim, policajci nisu jedini koji rade u javnoj sigurnosti i koji se mogu suoèiti s dodatnim zdravstvenim rizicima. Prethodne su studije pokazale da su i vatrogasci u veæoj opasnosti od razvoja raka testisa, raka prostate ili non-Hodgkinova limfoma u odnosu na "obiène" ljude. A prema studiji objavljenoj u "New England Journal of Medicine", vatrogasci su i u znatno veæem riziku od srèanih udara - i to èak 100 puta.

Cijeli tekst o zdravstvenom stanju hrvatskih policajaca možete proèitati samo u tiskanom izdanju èasopisa Zaštita Broj 5 | Godina 2012