Prvaèiæi...

Detalji

Hitovi: 4147

Poèetkom školske godine, jedan je pojam koji se stalno provlaèi kroz razgovore zabrinutih roditelja, uèitelja, baki, teta... Posebice kod prvaèiæa, postavlja se pitanje - da li moje dijete ima dovoljno razvijenu koncentraciju da prati nastavu i da prati zadatke koje mu škola zadaje?

èlanak pripremila : Sandra Matošina Borbaš

No, da krenemo od poèetka - što je to pažnja? Svi smo mi okruženi brojnim podražajima, te se ponekad èini da èovjek nema aktivnu ulogu oko toga koje æe vanjske podatke mozak preuzeti, a koje neæe. No, svi smo takoðer proživjeli situacije da hodajuæi nekamo, misli odlutaju, te da hodamo (ili vozimo) razmišljajuæi o drugim stvarima, a ne o vanjskim podražajima. Tako ne primijetimo da se neka kuæa u ulici kojom svakodnevno hodamo izmijenila, da smo prošli raskrižje na kojem moramo skrenuti udesno i sl. Oèito je da pažnja ima primarnu ulogu u tome koje æemo vanjske podatke obraditi i/ili procesuirati.

Ta aktivna uloga svakoga od nas da upravlja svojim perceptivnim procesima (procesima kojima gledamo vanjske podražaje, te odabiremo koje æemo podatke zapamtiti) posebice postaje važna i bitna kod djece pri polasku u školu, gdje se, kao što je na poèetku reèeno, za sve poteškoæe i probleme najèešæe „okrivljuje" nedovoljna pažnja.

Pažnja, tj. sposobnost usmjeravanja pažnje na odreðene podražaje, je vještina s kojom se raðamo. Veæ dojenèe ima sposobnost da usmjeri pažnju na podražaje koji su mu važni, bitni, neobièni... Koliko æe dugo to usmjeravanje pažnje biti ovisi o nekoliko faktora - o tome koliko je interesantan podražaj, koliko je neobièan, da li postoji neki drugi podražaj u okolini... Sposobnost zadržavanja pažnje je vještina po kojoj se djeca razlikuju, te su te razlike stabilne u vremenu - ukoliko dijete ima slabiju sposobnost usmjeravanja pažnje u ranom djetinjstvu, veæa je vjerojatnost da æe imati slabiju sposobnost usmjeravanja pažnje i u školskoj ili u odrasloj dobi.

Opæenite sposobnosti upravljanja pažnjom se razvijaju s dobi. Pažnjom u poèetku upravljaju vanjski podražaji - no kasnije se razvija vještina samoregulacije pažnje, tj. osobnog odabira na što æe se pažnja usmjeriti. Èetiri su važna aspekta pažnje koja se razvijaju s dobi:

• KONTROLA - s dobi se poveæava trajanje (vremenski) pažnje, tj. trajanje usmjeravanja svojih svjesnih procesa na jednu aktivnost (u dobi od 6/7 do 10/11 godina trajanje usmjeravanja pažnje je oko 30-40 min).
• PRILAGODLJIVOST - moguænost da se ignoriraju drugi podražaji od onog koje je primarno. Starija djeca se bolje mogu usredotoèiti na jedan podražaj od mlaðe djece.
• PLANIRANJE - odnosi se na vještine planiranja usmjeravanja pažnje - da li je to planiranje stihijsko, ili je usmjereno i racionalno (primjer dolje)

• STRATEGIJE - mijenjaju se i postaju efikasnije s dobi - zavisno od zadatka koji je postavljen, prilagoðavaju se strategije usmjeravanja pažnje

Autori se slažu da neki podražaji imaju veæu vjerojatnost da æemo na njih obratiti pažnju. To su:

• poznati podražaji - „koktel fenomen" je klasièni primjer, gdje na mjestu gdje se nalazi mnogo ljudi koji prièaju, èujemo kada netko izgovori naše ime, makar prije toga nismo obraæali pažnju na  govor te osobe
• neobièni podražaji - ukoliko neki podražaj neobièan (po obliku, intenzitetu...) prije æemo na njega obratiti pažnju, nego na neki podražaj koji je svakodnevan i koji je viðen veæ tisuæe puta
• zanimljivost - ukoliko je podražaj zanimljiv (zbog naših interesa, sklonosti, stavova) obratit æemo pažnju na njega. Tako æe dijete prije obratiti pažnju (a samim time i prije nauèiti) sve strategije prolaska neke kompjutorske igrice ili sve igraèe omiljenog kluba, nego gradivo iz predmeta koje mu nije drago.

Ono što možemo izvuæi kao zakljuèak iz ovih zakonitosti je, da ako neke stvari koje su „dosadne" kombiniramo s nekom od ovih zakonitosti, možemo poveæati vjerojatnost da æemo obratiti pažnju, a samim time i upamtiti, neke manje zanimljive podatke (npr. uèenje uz pomoæ kompjutora - „googlanje" pojmova koji su u gradivu).

Poremeæaj pozornosti ili pažnje vrlo je èesto korišten termin (ili èak možemo reæi opravdanje) kod djece školske dobi. Postoje jasno definirani kriteriji Hiperaktivnog poremeæaja (znanog i kao MCD ili ADHD), koji je u zadnje vrijeme dosta „popularan" u krugovima roditelja, odgajatelja, struènjaka. Toliko popularan da se mnogo i govori koliko se zloupotrebljava ovaj pojam kao opravdanje za djecu koja imaju sposobnosti, ali nemaju volje ni motivacije.

Èinjenica je da se mnoga ponašanja proglašavaju nepoželjnima samo za neke skupine djece (djeèaku æe se više tolerirati nego djevojèici), da se nepoželjnost djetetovog ponašanja proglašava zavisno od raspoloženja roditelja (ukoliko je roditelj smireniji, manje vidi neko ponašanje kao neprihvatljivo), da uzroci nepažnje u školi ne moraju biti u ADHD poremeæaju, veæ nepripremljenosti, zanemarenosti obrazovnih potreba djeteta, nedovoljnoj pomoæi kod kuæe... Tek kad se iskljuèe svi ti vanjski faktori, možemo razgovarati o poremeæaju. Isto tako važno je UVIJEK imati na umu da se ADHD kao poremeæaj pojavljuje uvijek,u svim situacijama. Ukoliko dijete pokazuje nedostatak pažnje i koncentracije samo u jednoj sredini (kod kuæe ili u školi ili kod bake i djeda...), velika je vjerojatnost da se ne radi o poremeæaju, veæ o djetetovoj reakciji na navedenu sredinu.

Pažnju je moguæe trenirati. Naravno, svi mi imamo svoje granice, koje su nam genetski dane. Ukoliko imate dijete koje ima dijagnosticiran poremeæaj pažnje, njegove granice za promjenu su vrlo uske - to nije izbor djeteta, niti vas, te je u takvim sluèajevima najbolje prilagoditi se djetetu i njegovim sposobnostima (to naravno ne znaèi da to dijete ne treba uèiti gradivo škole, nego samo treba prilagodbu u tome KAKO uèiti gradivo škole).

No, ukoliko želite pomoæi djetetu da poboljša vještinu održavanja pažnje, postoje i naèini za to. Odreðene igre jako pomažu razvoju pažnje - opæenito je pravilo da što je igra mirnija, strukturiranija, pa èak i dosadnija, više se kroz nju trenira pažnja.

1. Puzzle, slagalice - bilo kojeg oblika, bilo kojih dimenzija odliène su za vježbanje pažnje i koncentracije
2. Crtanje, kiparenje, rad s glinom, precrtavanje, bojanje - odlièan je naèin da se dijete usmjeri na jednu aktivnost, s puno detalja
3. Mozgalice - labirinti, traženje razlika... ima ih na mnogo djeèjih portala kao kompjutorske igrice, tako da se uz pomoæ Interneta (što æe svakako biti djetetu interesantno) možete poigrati i s pažnjom
4. Motorièke strukturirane igre - treniranje pažnje ne mora biti pasivna aktivnost. Bavljenje strukturiranom fizièkom aktivnošæu (u što spada i treniranje svakog sporta ili plesa) takoðer može na zanimljiv naèin trenirati pažnju. Igre (na koje èesto zaboravljamo) kao što su „školica", „gumi gumi", „ide majka s kolodvora" koje ukljuèuju fizièke pokrete, ali i pravila, strukturu isto traže obraæanje pažnje i koncentraciju na to da se ne prekrše pravila.

U prilogu ovog èlanka pronaæi æete priruènik s 40-tak radnih zadataka kojima se može vježbati pažnja. Neki su zadatci teži, neki lakši, ali svi su usmjereni ka jednomu - zadržavanju pažnje. Još neku literaturu s praktiènim vježbama potražite u popisu korisne literature
__________________________________________________________________
<sup>Korištena literatura:

Vasta, Haith, Miller „Djeèja psihologija", Naklada Slap, Jastrebarsko
Kocijan-Hercigonja, Buljan-Flander, Vuèkoviæ „Hiperaktivno dijete", Naklada Slap, Jastrebarsko

Èlanak izradila:
Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.</sup>

• < Prethodno
• Slijedeće >