Živjeti sa psihijatrijskim bolesnikom

Share

 Teško je živjeti sa psihijatrijskim bolesnikom jer mnogi ljudi ne shvaæaju da je doista posrijedi bolest. Zapamtite, bolesniku ne možete pomoæi ako krivite njega ili sebe za njegovu bolest. Umjesto toga pokušajte što više saznati o bolesti i kako se ona lijeèi, i tada æete moæi pomoæi bolesniku i cijeloj obitelji da se osjeæa bolje i da vam život bude kvalitetniji.
Dobar poèetak za to jest i èitanje ovih savjeta.

ŠTO UZROKUJE DUŠEVNU BOLEST

Brojni su èimbenici, ukljuèujuæi biokemijske procese u mozgu, genetske faktore i okolinske utjecaje, koji mogu doprinijeti razvoju duševne bolesti. Narušava se ravnoteža izmeðu pojedinih kemijskih spojeva u mozgu (neurotransmitori) i to je odgovorno za promjenu ponašanja koju ste opazili.

Jedno je uvijek sigurno - problem je velik i zahtijeva medicinsku pomoæ. Moguænosti za lijeèenje uvelike su se poboljšale tijekom prethodnih nekoliko desetljeæa. Otkriæe novih lijekova i naèina lijeèenja mnogima su omoguæili povratak u normalan život.

Uz vašu pomoæ mnogo toga postaje moguæe.

ŠTO TREBAM UÈINITI KAKO BIH POMOGAO DUŠEVNOM BOLESNIKU?

Prirodno je da se u poèetku osjeæate zbunjeno i nespretno, no pokušajte zamisliti da ste na bolesnikovu mjestu. Kako biste vi željeli da se drugi odnose prema vama? Ponašajte se i razgovarajte onako kako biste to i inaèe èinili, i nemojte se bojati da æete pogriješiti.

Ako ste s bolesnikom bili jako bliski prije pojave bolesti, nemojte se bojati i dalje biti s njim takvi . Ako je obitelj ranije bila suzdržana, nemojte ga odjednom opteretiti s njemu nepoznatom navalom osjeæaja i brige. To bi ga moglo zbuniti i moglo bi mu biti neugodno. Budite samo ono što jeste i tako æete bolesniku najbolje pomoæi da ponovno osjeti sebe.

KAKO RIJEŠITI NESPORAZUME

Nesporazumi se dogaðaju u svim obiteljima. Suoèenje s nesuglasicama, ali strpljivo i s razumijevanjem, pomoæi æe u pronalaženju rješenja prije negoli problemi izmaknu kontroli. Duševna bolest u obitelji dodatni je stres, pa je potreban i dodatni napor da se napetost umanji.

Jedanput tjedno svi se zajedno sastanite i neka svatko kaže što ga muèi. Pokušajte uvidjeti gdje nastaju problemi i naèinite popis moguæih rješenja. Radeæi zajedno, neæete samo lakše rješavati svoje probleme, veæ æete se i zbližiti.

KAKO MOGU POMOÆI U LIJEÈENJU

Provedba terapije bitan je èinitelj za dobre rezultate lijeèenja. Na žalost, veæina se bolesnika ne pridržava preporuka za uzimanje lijeka. Zbog bolesti njihovo je mišljenje promijenjeno i oni problem shvaæaju ovako (naopako): "Kad uzimam lijek, znaèi da sam bolestan, pa ga stoga neæu uzimati." Uz pomoæ lijeènika i obitelji to se razmišljanje treba promijeniti u sljedeæe: "Uzimam lijek da bih bio zdrav."

Cijela obitelj ima izrazito važnu ulogu u tome da bolesnik toèno uzima propisanu terapiju. Prijateljsko podsjeæanje i ohrabrenje pomoæi æe mu da uzme lijek u toèno odreðeno vrijeme i u toènoj dozi, zatim pri pravilnoj prehrani, redovitoj tjelovježbi, redovitom spavanju i odlasku na lijeènièke kontrole. Zapamtite: nikakav se uèinak ne postiže prisilom i prijetnjama, zato dobro razmislite što æete reæi prije nego li progovorite.

NA ŠTO MORATE PRIPAZITI

1. Izolacija

Nakon što se ustanovi da su bolesni, "novi" bolesnici, a i njihove obitelji, osjeæaju potrebu za osamljivanjem. Neugodno im je zbog bolesti i strah ih je što æe reæi prijatelji i roðaci.

Èinjenica je, meðutim, kako se stigma duševnih bolesti brzo smanjuje u odgovarajuæem okružju. Živimo u mnogo svjetlijem vremenu i ljudi o toj temi govore više no ikad prije. To je za bolesnika presudno, jer ostati u dodiru s vanjskim svijetom najdjelotvorniji je naèin da bolesnik vrati ono što je izgubio. Ohrabrite stoga cijelu obitelj za nastavak svih društvenih aktivnosti.

2. Nuspojave lijekova

Kao i svi lijekovi, tako i oni koji se upotrebljavaju u lijeèenju duševnih bolesti izazivaju neka nepoželjna djelovanja ili nuspojave. Veliki ih dio prolazi sam od sebe. Katkada æe lijeènik morati promijeniti dozu, ili èak i lijek da bi umanjio ili sasvim ukonio neželjenu reakciju. Svakako, pobrinite se da bolesnik uzima lijek toèno onako kako ga je lijeènik propisao . Samo lijeènik može promijeniti naèin uzimanja lijeka.
Nazovite lijeènika ako bolesnik pokazuje ili se žali na bilo koji od ovih znakova:
- nemir, nemoguænost mirnog sjedenja
- stalne pokrete kao da žvaèe ili mljacka
- pospanost
- tresavicu
- ukoèenost vrata, ili stalno neželjeno okretanje nekog dijela tijela na jednu stranu
- opstipaciju
- suhoæu usta
- osjetljivost na svjetlo ili zamuæen vid

3. Ponovno pojavljivanje znakova bolesti

Povremeno možete opaziti ponovno pojavljivanje simptoma koji su bili prisutni kada se bolest pojavila. Ponekad ih bolesnik opazi prije vas, ali ih skriva. Oboje morate znati kako vraæanje nekih simptoma NIJE uvijek znak vraæanja bolesti.
Promatrajte kako se bolesnik ponaša i razgovarajte s njim o tome. Ako bilo tko od vas misli kako se nešto loše dogaða, javite se lijeèniku i isprièajte mu sve što ste primijetili. On æe tada odluèiti što je najbolje uèiniti.

4. Poboljšanje

To je nešto najljepše što treba oèekivati. Kao što veæ znate, daleko se dospjelo u razumijevanju duševne bolesti, stoga ima razloga za optimizam glede ishoda lijeèenja. Budite optimistièni, pomozite bolesniku da i on bude optimist, pa æe, ako tako razmišljate, i rezultati lijeèenja biti bolji.

5. Kako se suoèiti s bolešæu

Teret duševne bolesti težak je svakome, ne samo bolesniku. Osjeæaj krivnje, odbijanje, bijes, potresenost mogu vas spopasti bilo kada. Bitno je uhvatiti se u koštac s osjeæajima odmah, a ne pokušati ih skriti. To je posve normalna pojava pri napetosti koju proživljavate. Nemojte oklijevati, ako treba javite se lijeèniku za pomoæ. Vaš obiteljski lijeènik može vam u tim trenucima biti od velike pomoæi. Postoje i grupe za pružanje podrške bolesniku i njegovoj obitelji na koje æe vas uputiti lijeènik. Ne morate kroz sve to prolaziti sami.

I naposljetku, kada vam bude teško, podsjetite se na dvije èinjenice:

1. Ja kako pojedinac ne mogu upravljati bolesnikom i njegovom bolešæu. Mogu samo dati najbolje od sebe, biti spreman pomoæi, dati podršku i iskazati strpljenje.

2. Ja sam samo pojedinac i samo èovjek. Nitko, èak ni bolesnik ne može oèekivati više od mojih moguænosti.

Budite pametni, budite realni. Ne možete se brinuti o bolesniku, ako se ne brinete o sebi.

izvor: psihijatrija.hr

Share

Dodatne informacije