Kako se riješiti stresa u razredu? Rješenja ima za sve tri ugrožene strane

Share

 Nakon ljetnih mjeseci, uèenicima, ali i uèiteljima, nije se lako vratiti u radnu koloteèinu, koja je sama po sebi prilièno stresna, a prvi su dani najteži. No, kako se oduprijeti negativnim emocijama i “preživjeti” još jednu školsku godinu s osmijehom, savjetuje Brigitte Trankiem, voditeljica edukacije nastavnika francuskog Ministarstva prosvjete, autorica knjige “Stres u razredu”, netom prevedene na hrvatski.

 Kad govorimo o stresu u školi, moramo uzeti u obzir i stres koji doživljavaju uèenici, ali i onaj koji utjeèe na uèitelje. Najveæi izvori uèiteljskog stresa su: pouèavanje nemotivirane djece, održavanje discipline, zatrpanost administrativnim poslovima, loši radni uvjeti (na primjer, nedovoljna opremljenost škole, previše uèenika u razredu) i stalna izloženost procjeni od strane drugih (svi sebi uzimaju za pravo da kritiziraju rad uèitelja, škola je kriva kad djeca/mladi “ne valjaju”).

Izvori uèenièkog stresa puno su širi nego što se to èini na prvi pogled. Naime, nisu to samo školski zahtjevi i stalni strah od ispitivanja, nego i odnosi s vršnjacima, profesorima, roditeljima, ali i sa samima sobom: jesam li dovoljno zgodna, imam li dovoljno prijatelja, imaju li roditelji dovoljno novca da financiraju sve moje potrebe, hoæu li se moæi upisati u željenu školu...-objašnjava prof. dr. Dubravka Miljkoviæ, proèelnica Odsjeka za obrazovne studije pri Uèiteljskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.

Dobar i loš stres

S obzirom na cijeli niz stresnih situacija, Trankiem stres diferencira na dobri i loši, ovisno o pragu tolerancije. Naime, osoba s lošim stresom podržava uzbuðenje i produžuje napetost. Ako se takva osoba uspije samoanalizirati, smetnja æe biti prolazna. S druge strane, osobe s dobrim stresom brže se distanciraju i smanjuju moguænosti psiho-emocionalnih problema. Jednostavan primjer, koji se navodi u knjizi, jest rješavanje zadataka iz matematike u razredu pri èemu uèenici nemaju jednako znanje.

Najbolji æe vrlo lako odgovoriti zahtjevima profesora, ali zatim postaju nervozni i u stanju su podstresa, a oni s teškoæama, pak, nailaze na probleme nadstresa jer ne uspijevaju riješiti probleme. Jedino æe srednja skupina doživjeti stimulativan stres.

Dakle, da bi se živjelo u dobrom stresu s razredom, nastavnik bi trebao izvesti diferenciranu pedagogiju koja svima daje moguænost pozitivne stimulacije, odnosno najboljima æe dati dodatne zadatke, a sporijima dopustiti da izostave jedno pitanje. Na ovom primjeru oèituje se nužnost potpune uèiteljske angažiranosti. Meðutim, jesu li svi profesori spremni odgovoriti zadacima struke?

- Kao i u svakoj profesiji, i u prosvjeti ima ljudi kojima tu nije mjesto, ali trebali bismo se obuzdati od generalizacija i više cijeniti ljude koji nam odgajaju i obrazuju djecu - za sitnu lovu! Meðutim, recimo da uèitelj ipak ima izbor: ako mu sve to dozlogrdi, može poæi loviti ribu. Uèenik ne može...- tvrdi prof. Miljkoviæ.

U konaènici, najlakše je, i jedino moguæe, mijenjati vlastito ponašanje, pa Trankiem savjetuje: 

- Kako se izvuæi iz reaktivne komunikacije i uæi u žive odnose? Možemo zapoèeti traženje na samom sebi, a ne tražeæi uèitelja. Nemamo drugih naèin da se povežemo s vanjskim svijetom nego da uspostavimo kontakt sa samim sobom i iskušamo svoj smisao za unutarnji život.

Pažnja koju æemo usmjeriti na sebe zahtijeva veliku strogost, zato da se subjektivne reakcije ne bi miješale s percepcijom: treba slušati bez odbacivanja, bez simpatije, bez davanja prednosti, ne upadajuæi u zamke reaktivnog promatranja, biti upuæen i djelatan svjedok.

Odvaži se i razgovaraj s profesorom

Nesporazumi s profesorima jedna su od stresnijih situacija u školi, a vrlo èesto rezultiraju obostranim nezadovoljstvom. Prof. Miljkoviæ savjetuje kako se odvažiti na razgovor i što uèiniti:

1. Nemoj predugo odgaðati razgovor o problemu. Što duže odgaðaš, to æe se više ljutnje nakupiti i kod tebe i kod profesora. 2. Nemoj razgovarati s profesorom pod odmorom ili usput na hodniku, gdje bi se moglo dogoditi da razgovor bude iznenada prekinut, usred reèenice. 3. Vrlo odreðeno reci što te muèi. Nemoj uopæavati poput: “Uvijek mi dajete manju ocjenu nego što zaslužujem.” 4. Ponašaj se prema profesoru s poštovanjem. Ne optužuj ga (“Nepravedni ste u ocjenjivanju”) i ne napadaj. Upamti – napadnuti ljudi se brane. 5. Koristi tzv. ja-poruke, primjerice, umjesto da kažeš: “Sat je bio dosadan”, reci: “Danas se na satu nisam mogao koncentrirati.”

Bojenje mandale vraæa ravnotežu

Posebnu pažnju u knjizi “Stres u školi” autorica posveæuje mandalama (prijevod: krug) smatrajuæi ih uèinkovitim sredstvom za sabiranje pozornosti. Mandala je dijagram koncentrirane energije, vraæa ravnotežu i ponovno ujedinjuje. Praktièno, trebalo bi mandalu bojiti prema središtu da se usmjeri pažnja, a ako se boji prema periferiji, pojedinac se otvara prema svijetu. Svrha je smirenje mentalnog uzbuðenja i zadovoljstvo ponovno naðenog djetinjstva. Uvijek je pravo vrijeme za bojenje mandale, zakljuèuje autorica, pa se ona može koristiti na poèetku, sredini i na kraju školskog sata.

Izvor: slobodnadalmacija.hr / Jure Jeriæ

Share

Dodatne informacije