Kako reagirati kad dijete zahtijeva mobitel

Share

 Biti roditelj u današnjem svijetu tehnologije svakako nije lako. Osim svakodnevnoga korištenja interneta, djeca su teški korisnici mobilnih telefona, i to u sve mlaðoj i mlaðoj dobi. Pred roditelje se postavlja pitanje kako se postaviti kada dijete zatražži mobitel.

Zasigurno da je jedan od najèvršæih argumenata taj “da se dijete uvijek može dobiti na mobitel i da se zna gdje je”. To æe èak i djeca argumentirano tvrditi iako je kristalno jasno da je mobitel vrlo èesto statusni simbol ili “must have” koji svi drugi u razredu imaju prije vaše djece. Duhovito su to prikazali marketinški struènjaci iz VIP-a oglašavajuæi obiteljsku opciju za 0 kuna.

Kreativni razlozi


Mladi, baš kao u reklami, sposobni su se dosjetiti mnogo kreativnih razloga zašto se nisu javili na telefon, što realnih, što nevjerojatnih. Kada malo iskarikiramo situaciju, djeca žele mobitel da budu dostupni, no poslije im noæna mora nastane kada na ekranu svog mobitela ugledaju “Mama zove”. Mobiteli su vrlo èesto sredstvo zabave u obliku igrica ili slušanja glazbe te gledanja razlièitih videozapisa. Naposljetku, mobiteli su sredstvo komunikacije SMS porukama. Nije bitno može li se zvati, bitno je da se može tipkati i pisati SMS. Usluga kratkih tekstualnih poruka prava je poslastica, ne samo za djecu veæ i za mlade, kao i za odrasle. Sada je komuniciranje kratko i slatko. Ali ne i bezopasno pogotovo uz moguænosti skrivanja identiteta, promjene brojeva te nemoguænosti kontroliranja neukusnih i neprikladnih poruka. Kako zaštititi dijete, stvar je stila odgoja. Vrlo protektivni roditelji djetetu æe zabraniti korištenje mobitela dok oni ne procjene da je u redu da dijete ima mobitel. Procjenu o tome dat æe roditelji pri èemu argumenti kao što su “svi ih imaju” ili “možete me uvijek nazvati” jednostavno ne dopiru do cilja. U tom sluèaju dijete može biti izloženo ruganju vršnjaka te se osjeæati loše meðu vršnjacima koji imaju svoje mobitele. Drugi tip roditelja, permisivni, udovoljit æe djetetovim željama, ponekad èak i prije nego dijete izrazi želju za mobitelom. Bez kontroliranja korištenja mobitela djeca æe moæi što žele i u kojoj mjeri te æe u velikoj mjeri biti izloženi kako dobrim, tako i lošim znaèajkama korištenja tih elektronièkih napravica. Konaèno, roditelji koji su svjesni vremena u kojem žive te žele da je njihovo dijete sretno i zadovoljno udovoljit æe želji, no zadržat æe kontrolu nad troškovima te s vremena na vrijeme provjeriti što se skriva u tekstualnim i videosadržajima.

Kada djeca doðu o tinejdžersku dob, praktiènost mobitela postaje gotovo neogranièena. Ipak, problemi se javljaju gdje drugdje nego u – školama. Do tada su mladi u velikoj mjeri razvili vještinu tipkanja poruka. Mogu to raditi u mraku, ispod klupe, iza leða, žmireæki, u džepu te doslovno gledajuæi profesora u oèi. Ako uzmemo u obzir da prosjeèan hrvatski korisnik mobitela dnevno pošalje barem jednu poruku, broj poslanih poruka po mladim korisnicima u velikoj se mjeri poveæava. Amerièki studenti za jedne dnevne novine iskreno navode kako tijekom jednog sata predavanja pošalju èak 10 poruka te nevjerojatnih 200 poruka tijekom cijelog dana provedenog u školi. Iako se može èiniti da je to bezazleno adolescentsko ponašanje, istraživanja pokazuju kako slanje SMS poruka tijekom nastave znatno umanjuje sposobnost koncentriranog praæenja predavanja i uèenja. Uz to, stvara anksioznost. MIT profesorica Sherry Turkle navodi kako je slanje SMS poruka “uvijek-sa-sobom-tehnologija” pri èemu anksioznost nastaje zbog straha od iskljuèivanja te anksioznost zbog oèekivanja da treba odmah odgovoriti na pristiglu poruku. Autorica knjige “Distraction: Erosion of attention and the coming dark age” Maggie Jackson komentira kako unatoè želji za pojaèanom komunikacijom i uèinkovitošæu mladi žive u sveprihvaæenoj kulturi ometanja u kojoj je njihovo vrijeme i pažnja stalno isprekidana nizom telefonskih poziva, e-mailova, instant-poruka, tekstualnih poruka, statusnih poruka i “tweetsova”. Pažnja je u srži intelektualnog razvoja te njezino ometanje onemoguæava duboko uživljavanje i bavljenje problemima te njihovo rješavanje. Ometena pažnja rezultira manjkom kreativnosti. U tome je jedan od razloga zašto mlade i nove generacije nemaju volje provoditi vrijeme èitajuæi i uèeæi. Odrasli su na instant-rješenjima, brzom komunikacijom i kratkim razdobljima (ne)fokusiranog uèenja. To je velika prijetnja motivaciji jer sustav školovanja zahtijeva rad i disciplinu. Da ne spominjemo “SMS sleng” i plejadu simbolièko-virtualnih emotivnih znakova kojima se komunikacija svodi na akronime popraæene mnoštvom zagrada – LOL, ROFL, ASAP, :P, :(, :O i mnogi, mnogi drugi. Tehnologija je danas dio svakodnevnog života, posla, slobodnog vremena.

Lakši život


Ne možemo je ignorirati i u velikoj mjeri nam olakšava i uljepšava život. No možemo je kontrolirati. Što se tièe djece i mladih, kontrola mora biti na razini problema. Danas, bolje opremljene obrazovne institucije imaju ureðaje koji blokiraju signale te se u njihovim prostorijama elektronièke naprave ne mogu koristiti. Ako se nema novaca, a ima volje, potrebno je uvesti pravila korištenja elektronièkih ureðaja koja æe se i poštovati.

Hrvatsko iskustvo

Djeca bez limita


Jedno istraživanje hrvatske djece iz 2006. pokazalo je kako 73% djece u dobi od 11 do 13 posjeduju mobitel, uglavnom na bonove, pri èemu ga svi koriste za slanje SMS poruka, a veæina za igranje igrica. Èak 45 posto djece nema limit na potrošnju. Dalje, istraživanje navika korištenja mobitela u Hrvatskoj je pokazalo da 76 posto vlasnika mobitela dnevno pošalje barem jednu poruku, dok se dnevno prosjeèno pošalje 7 poruka. Prema najnovijem istraživanju zemalja središnje i istoène Europe oko 80 psoto graðana posjeduje mobitel.

Izvor: poslovni.hr/ Andrijana Mušura
*Autorica je magistra psihologije i predavaè na Zagrebaèkoj školi ekonomije i managementa

Share

Dodatne informacije