Godišnji odmori

Share

 Eto, stigla je sezona godišnjih odmora i školskih praznika! Neki su iz veæ iskoristili, nekima tek predstoje, ali svima nam je zajednièka jedna stvar – jedva ih èekamo...

A kad doðu konaèno ti slobodni dani, najèešæe zapravo ne znamo što bi s njima. Naravno, veæina odlazi na more, ali i taj odlazak na more ispunjenen je tenzijama koje najèešæe prate te naše slobodne dane.

Prvi problem, posebno osoba koje su vezane za svoj posao, je kako ostaviti radno mjesto. Jer tko zna što æe se sve dogoditi dok nas nema... u najmanju ruku æe se firma raspasti. Tako odlazak na more ne predstavlja odmor nego umor. Jer dani se provode na mobitelu, internetu, u prièanju o poslu, razmišljanju o poslu... To zapravo ni nije neobièno – kada o jednoj stavari razmišljamo po cijele dane (i noæi), teško se samo u jedan dan prebaciti na nov naèin razmišljanja - ili nerazmišljanja. I tako nam odmor prolazi u bjesomuènom razmišljanju o poslu, jer zapravo se i ne znamo odmarati. Ne znamo uživati u zvuku mora, jer tko zna kako je prošla ona tamo narudžba. Ne znamo gledati ljepotu šuma, jer tko zna da li je osoba koja vas mijenja dobro dovršila onaj projekt... Time zapravo uništavamo i godišnji odmor i sebi i onima oko nas.

Drugi veliki problem godišnjih odmora je preveliko oèekivanje spram njih. Planovi o godišnjem odmoru se rade veæ negdje od petog mjeseca. Veæ tada padaju dogovori oko toga kud idemo, s kime, što æemo raditi... i kako æe nam biti dobro! Ta oèekivanja nas obuzimaju i sav svoj život pretvaramo u ta dva-tri tjedna koja provodimo na odmoru. Najèešæe su nam oèekivanja takva da ih ne možemo ostvariti. Doðemo na more, te oèekujemo u najmanju ruku èudo – da su svi oko nas dobro raspoloženi, da se smijemo po cijele dane i uživamo, da bude lijepo vrijeme, da se sa nikime ne posvaðamo... No naravno to se vrlo rijetko dešava. Vrijeme baš nije svaki dan lijepo, nismo baš uvijek dobro raspoloženi, a nisu ni ljudi oko nas te se najèešæe svi skupa barem jednom posvaðamo jer od oèekivanog provoda ne doèekamo ni P.

Prevelika oèekivanja su loša, isto kao i preniska. Oèekivati da æe vam se sve lijepo desiti u ta dva-tri tjedna nije baš realno. Ljudi su ljudi – i na moru i u gradu, i tijekom godišnjeg odmora i tijekom radnih dana. Važno je znati da ovaj svijet nije drugaèiji samo ako promjenimo mjesto boravka, isto tako da mi nismo drugaèiji i bolji i raspoloženiji samo ako odemo na godišnji.

Dobro raspoloženje i dobar provod možemo imati svugdje, a dan odmora možemo si priuštiti i u svom gradu. Prevelike tenzije koje najèešæe prate godišnje odmore nisu dobre jer nas najèešæe koèe upravo u – odmaranju. Sami sebi zadajemo prevelike ciljeve, pa i u tome kako æemo se odmarati. Visoki ciljevi su dobri u poslovnom podruèju – u redu je željeti više i bolje, ali zar je stvarno bitno da se najbolje od svih baš mi provedemo na odmoru? Da se mi najbolje odmorimo i najviše uživamo...

Sa takvim ciljevima i tenzijama teško se uopæe odmarati, a kamoli najbolje odmoriti. I provesti.

Iovako ionako provodimo dane u brzini, pritisku, nedostatku vremena za neke stvari, neka nam godišnji odmor ne postane isto tako pun brzine, pritiska i nedostatka vremena da sve obiðemo što smo željeli, da uživamo koliko smo željeli. Neka nam jedini cilj godišnjeg odmora bude odmor. Jedino tako æemo moæi obnoviti baterije za nove „radne pobjede“ koje nas èekaju kada se vratimo na naše radno mjesto, meðu ljude sa kojima boravimo svaki dan ostalih 50 tjedana u godini. I nije bitno objašnjavati im kako smo se mi najbolje odmorili i proveli, jer je zapravo jedino bitno da smo se – odmorili. A kriterije po kojima netko mjeri što je super odmor zaboravimo, jer se oni razlikuju od èovjeka do èovjeka.

izvor: virovitica-online.com / Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije

Share

Dodatne informacije