Kriva procjena vlastitih sposobnosti vodi u greške

Share

 Pri odluèivanju, ljudi èesto pridaju previše važnosti tuðim prièama. Primjerice, neèijem svjedoèanstvu o tome kako je uspio smršaviti. Za pogreške je èesto kriva i pogrešna procjena vlastitih sposobnosti. Ljudi na šefovskim položajima u velikim tvrtkama iznimno su skloni precjenjivanju samih sebe, pokazala je amerièka studija. Ispitanici su trebali procijeniti znanje koje imaju o svojoj struci, a nakon toga su ga trebali potvrditi rješavajuæi niz testova. Èak 99 posto ispitanika pokazalo se pretjerano samouvjerenima: svoje znanje procjenili su mnogo veæim nego što ono uistinu jest.

No, malo tko je imun na takve pogreške.  Znanstvenici sa sveuèilišta Princeton zamolili su prolaznike da procjene koliko su skloni predrastdama u usporedbi s “prosjeènim èovjekom”. Veæina ljudi tvrdila je da ima manje predrasuda.

Nitko o sebi ne voli razmišljati kao “prosjeènom” ili, još gore “ispodprosjeènim”. Umjesto toga, smatra se boljima od drugih i tako precjenjujuæi svoje sposobnosti èesto griješi. Što je zadatak koji moraju obaviti teži i zahtjevniji, èovjek je skloniji tome da više precjenjuje svoje sposobnosti, pokazala su istraživanja.

Pri odluèivanju, ljudi èesto pridaju previše važnosti tuðim prièama. Primjerice, neèije svjedoèanstvo o tome kako je uspio smršaviti uz pomoæ najnovije dijete smatraju vjerodostojnijim od statistièkih podataka. Prodavaèi robe sumnjive kvalitete èesto iskorištavaju taj princip i prièu o svom proizvodu obavezno ukrase “istinitim svjedoèanstvima”. Èak i amerièka obavještajna služba CIA uèi svoje analitièare da ne vjeruju anegdotama nego traže dokaze.

 

U vrlo bliskoj vezi s precjenjivanjem vlastitih sposobnosti je iluzija kontrole. Èesto ljudi imaju toliku vjeru u svoje sposobnosti da esto smatraju kako mogu utjecati na sluèajne dogaðaje poput bacanja novèiæa i presjecanja špila karata. No, iluzija kontrole nije ogranièena samo na kockare - ljudi koji uplaæuju lutriju vjeruju da æe im se sreæa jednom ipak nasmiješiti iako su realne šanse za to vrlo malene.

 

Ponekad, èovjek može gledati direktgno u nešto, a svejedno ne vidjeti. vizualni testovi provedeni poèetkom devedesetih pokazali su da velik broj ispitanika nije bio svjestan nekih predmeta u vizualnim testovima. “Nevidljivi” predmeti nisu uvjek malik, nego mogu biti veliki i uoèljivi. Vozaè autobusa u Washingtonu tako je uspio ne primijetiti ne samo golemi žuti znak koji upozorava na približavanje mosta, nego i sami most. Zbog toga se je sudario s drugim autobusom, a kasnije mu nije bilo jasno kako je to mogao uèiniti - tvrdio je da jednostavno nije vidio.

 

izvor: 24sata.hr / Ida Borovac
Share

Dodatne informacije