Kod nas 500 djece završilo u bolnici zbog previše televizije

Share

 Izmeðu 50 i 60 djece godišnje, ili gotovo njihnešto manje od pet stotinjak u posljednjih 8 godina, prema procjenama psihijatara i psihologa, jer službenih podataka nema, postalo je ovisno o televizoru, raèunalu, mobitelu ili play stationu. Samo u zagrebaèkoj Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mlade svake se godine od te vrste ovisnosti lijeèi od 12 do 14 mališana, uglavnom u dobi od 10 do 14 godina.

 Problem ovisnosti o razlièitim medijima – televiziji, raèunalu, raèunalnim igricama i internetu relativno je èest. Zanimljivo je da se u pravilu javlja u paketu, odnosno da dijete postaje ovisno o svim tim medijima zajedno. Ovisnost najèešæe poèinje izmeðu sedme i devete godine djetetova života, a najizraženija je u razdoblju preadolescencije izmeðu desete i èetrnaeste godine. Može se pojaviti i kasnije – od 14. do 18. godine djetetova života – objašnjava nam dr. sc. Enes Kušmiæ, djeèji i adolescentski psihijatar u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež.


Znaci ovisnosti


Prvi sluèajevi ovisnosti pojavili su se prije 7-8 godina i iz godine u godinu sve ih je više. Prema rijeèima dr. sc. Kušmiæa, problem nastaje kad se dijete “na uštrb svijeta realnosti prepušta virtualnom svijetu masovnih medija – kompjutorskim igricama, televizoru, internetu...”

– Najèešæe su to osamljenici koji su lako narcistièki povredljivi i zbog najmanjeg povoda napuštaju skupinu vršnjaka i prepuštaju se osami svojih soba. A ondje ih èekaju raèunalo, internet i mobitel koji više nije samo telefon nego je kamera, fotoaparat i raèunalo u jednom. Umjesto sa stvarnim svijetom druže se s virtualnim. Ako je dijete svakodnevno na raèunalu ili nekom drugom sliènom mediju 4-5 sati i ignorira zahtjeve roditelja da se iskljuèi, treba posumnjati na ovisnost. K nama u pravilu dolaze kad nastane incident. Roditelj može nakon nekoliko upozorenja sam iskljuèiti raèunalo. Dijete na to u nastupu bijesa može burno reagirati – razbijanjem raèunala, televizora, mobitela ili bacanjem nekih drugih predmeta o zid. Dijete se nekim oštrim predmetom može i samoozlijediti kako bi se osvetilo roditeljima. Tek tada kad je posrijedi demoliranje, zove se policija i hitna. I tada dolaze k nama – kaže dr. Kušmiæ. Ovisnost se katkad javlja kao prikrivena pozadina nekog posve drugog problema.

– Ima djece koja skupe golem broj neopravdanih sati jer svako jutro kasne na poèetak nastave. A to im se dogaða jer su satima na raèunalu, jer noæi provode pred njegovim ekranom, igraju igrice do sitnih jutarnjih sati. Iza raèunalne ovisnosti i ovisnosti o masovnim medijima kriju se veliki razvojni problemi koji imaju veze sa strukturom osobnosti djeteta i njegovim ranim razvojem s jedne i poremeæajem obiteljskih odnosa s druge strane – istièe dr. sc. Kušmiæ. Upozorava roditelje kako je najvrednije što mogu uložiti u dijete vrijeme i strpljenje kojeg je u novim okolnostima žestoke tržišne utakmice sve manje. Kad umorni doðu s posla, roditelji èesto djetetu umjesto razgovora ili igre “gurnu” televizor ili raèunalo, a to nipošto, jedinstveno je mišljenje struènjaka, nije dobro.

– Televizija ili raèunalo nikada se i nipošto ne smiju koristiti umjesto dadilje. Treba s djetetom planski i ciljano odluèiti što gledati. Djeci je potrebno vodstvo odraslih koji æe im ponuditi svoje viðenje onoga što gledaju, koji æe s njima razgovarati o uznemirujuæim sadržajima, razvijati kritiènost prema medijima kako ne bi sve upijali bez filtra – kaže dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. Istièe da TV ne može odgajati, niti smije biti u središtu obiteljskog života. Ipak, smatra da rješenje nije u zabranama. Precizna odgovora u kojoj dobi i koliko dijete smije gledati televizijski program ili biti na raèunalu nema. No sigurno je da 14-mjeseèno dijete nema što raditi pred ekranom jer je dokazano da u toj dobi djeca imitiraju ponašanje viðeno na televiziji.

Suosjeæanju uèi obitelj


Prema rijeèima dr. Buljan Flander, dijete bi s navršenom drugom godinom moglo s roditeljem pogledati neki edukativni sadržaj koji, primjerice, govori o pomaganju prijatelju jer izmeðu druge i treæe godine razvija empatiju i uèi se suosjeæanju. No, suosjeæajnost se, istièe dr. sc. Buljan Flander, uèi u obitelji. I dok pojedini sadržaji do kojih dijete doðe preko interneta mogu biti vrlo korisni i edukativni, drugi ga mogu izložiti raznoraznim opasnostima. – Istraživanje je pokazalo da svako treæe dijete na chatu dobije sliku gole osobe. Rijeè je o onima koji su nastavili “razgovor” o seksu, imajuæi lažan osjeæaj zaštiæenosti – upozorava G. Buljan Flander i dodaje kako æe rijetko koji roditelj djeci ponuditi seksualne sadržaje, ali filmove i igrice pune nasilja hoæe. – Važno je znati da su djeca izložena nasilnim sadržajima manje osjetljiva na nasilje, ne reagiraju na bol i žrtve nasilja te vjeruju kako je nasilje u redu i da žrtve ne osjeæaju bol. Pretjerano uživanje u virtualnim sadržajima, poistovjeæivanje s nerealnim i nasilnim herojima iz tog svijeta, prihvaæanje pogrešna sustava vrijednosti koji se u pravilu promovira u sapunicama može ozbiljno ugroziti djetetov uspjeh u školi i sposobnost koncentracije.

– Imala sam sluèajeve da su zbog pretjerana gledanja televizije djeca patila od nesanice zbog sadržaju koji je u njima izazivao strah. Moguæe su smetnje koncentracije, smanjenje komunikacije u obitelji te naglašena želja za gomilanjem nepotrebnih stvari koje obitelj ne može priuštiti. Problem ovisnosti o novim medijima, prije svega raèunalu, internetu, videoigricama i televizoru karakteristièan je za sve razvijene zemlje. No teško se, posebno oni koje je pogodio, možemo tješiti podatkom da amerièka djeca samo pred tv ekranom u danu provedu najmanje 3-4 sata.

Share

Dodatne informacije