Psiholog za svaku školu i dom zdravlja

Share

 U sustavu zdravstva u Hrvatskoj s djecom radi tek nešto više od 20 psihologa. U sustavu školstva ih ima više – u ukupno 940 osnovnih škola radi 226 psihologa,  u 457 srednjih škola i uèenièkih domova 125 psihologa – a minimalni standard bi trebao biti jedan psiholog po školi. Stanje komentira doc.dr.sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.

Ovih dana u javnosti su aktualne rasprave o tome što nam donosi recesija. Aspekt koji je u tim raspravama zanemaren je kako æe nedostatak novaca za javne potrebe utjecati na intervenciju kada dijete ima problem odnosno prevenciju problema kod djece i obitelji. Oèekuje se da æe se smanjivati razni troškovi pa je razumna briga kako æe se to odraziti na budžet institucija koje brinu o djeci i njihovim obiteljima.
Veæ sada se, dakle, štedi na djeci iako uvijek govorimo kako su nam djeca buduænost. Ako je tome tako zašto se ne zaposle psiholozi na svim razinama od  savjetovališta, domova zdravlja, bolnica i škola do fakulteta, kako bi i prije nego što se razvije psihopatologija svojim profesionalnim djelovanjem pomogli. Ne mogu se èak složiti da na ovakav naèin štedimo jer troškovi koje društvo ima zbog nepravovremene i neadekvatne intervencije su mnogostruko veæi.
Ne samo zato što dijete u kasnijoj dobi treba razne opservacije, preglede i tretmane kada se razviju oèigledni simptomi u smislu smetnji ponašanja ili psihièkih smetnji, nego postane odrasla osoba koja ne pridonosi društvu. Kad bismo danas uložili u zapošljavanje psihologa time bismo uložili u stasanje zdrave generacije koja æe stvarati zdravo društvo. Ekonomskim rjeènikom, to nije trošak nego investicija.
Ako su nam djeca doista najvažnija, tada bismo trebali osigurati svakoj školi psihologa koji bi poznavao barem onu djecu i obitelji kojima je potrebna njegova pomoæ. Tako bi mogao preventivno djelovati i posvetiti se djeci koja to trebaju umjesto da se stalno iznova èudimo otkuda toliko nasilja meðu djecom. Psiholog treba biti dostupan djeci i roditeljima i u zdravstvenim ustanovama i bolnicama, a ne da se na obradu psihologa ( i to samo ondje gdje ga ima), èeka i po dva-tri mjeseca.
Trebalo bi poslušati struènjake koji predlažu otvaranje kuæa za mlade u kojima bi oni strukturirano i osmišljeno provodili slobodno vrijeme, u kojima bi uèili o odnosima prema vršnjacima i sebi, samopoštovanju i poštivanju drugih.

Share

Dodatne informacije