Kvocijent inteligencije

Share

 U britanskom dnevnom listu The Telegraph od 8. veljaèe ove godine izašao je èlanak pod naslovom „Britanski tinejdžeri imaju manji kvocijent inteligencije nego što su imali tinejdžeri prije 30 godina“ . U podnaslovu èlanka stoji da navedena tvrdnja potjeèe od vodeæeg struènjaka, Jamesa Flynna sa Sveuèilišta Otago s Novog Zelanda, koji je rašèlanio podatke prikupljene na testovima inteligencije u Velikoj Britaniji 2008. s onima obavljenim 1980. godine, s ciljem ispitivanja kako se spoznajne vještine britanske djece mijenjaju s vremenom.

U britanskom dnevnom listu The Telegraph od 8. veljaèe ove godine izašao je èlanak pod naslovom „Britanski tinejdžeri imaju manji kvocijent inteligencije nego što su imali tinejdžeri prije 30 godina“ (http://www.telegraph.co.uk). U podnaslovu èlanka stoji da navedena tvrdnja potjeèe od vodeæeg struènjaka, Jamesa Flynna sa Sveuèilišta Otago s Novog Zelanda, koji je rašèlanio podatke prikupljene na testovima inteligencije u Velikoj Britaniji 2008. s onima obavljenim 1980. godine, s ciljem ispitivanja kako se spoznajne vještine britanske djece mijenjaju s vremenom. Autor studije vjeruje da bi „abnormalni pad kvocijenta inteligencije britanske djece mogao biti uzrokovan stagniranjem ili èak zatupljivanjem kulture mladih“.

Posebice je znaèajna èinjenica da (porazni) rezultati predstavljaju prekretnicu za veæinu industrijski najrazvijenijih država koje su u prošlom stoljeæu bilježile stalan porast kvocijenta inteligencije djece. Vrlo je indikativno i to što je kvocijent inteligencije djece izmeðu 5 i 10 godina starosti èak i porastao u posljednjih godina, dok je izrazito pao kod tinejdžerske populacije. Buduæi da je utjecaj roditelja daleko znaèajniji kod mlaðe djece, koja su i poveæala svoje spoznajne vještine, oèito da je stvar pošla krivim putem kada djeca sve više znanja i naèina stjecanja znanja stjeèu izvan roditeljskog doma, dakle, u društvu. Roditeljski dom, dakle, djeci pruža daleko intelektualno zahtjevniju okolinu od društva. Autor studije dalje tvrdi da tinejdžeri dolaze pod utjecaj «mladenaèke kulture» koja u mnogome odreðuje i njihove spoznajne sposobnosti.

A ta je kultura prvenstveno vizualno orijentirana, kroz izmeðu ostalog raèunalne igre, u odnosu na èitanje i komuniciranje meðu ljudima. Profesor Flynn smatra da bi dio razloga pada kvocijenta inteligencije mogao biti i u tome što je mladež viših klasa (koje su u prošlom stoljeæu redovito imale veæi porast kvocijenta inteligencije) prigrlila «buntovnièku» kulturu nižih klasa britanskog društva. Istraživanje je isto taklo opovrglo raširena vjerovanja da je donedavni porast kvocijenta inteligencije povezan s boljom ishranom. Zanimljivo je spomenuti i jedno ranije istraživanje koje je pokazalo da pisanje sms poruka i e-mail privremeno smanjuje sposobnost spoznavanja, a isti uèinak ima i uživanje marihuane.

Richard House, profesor terapeutskog obrazovanja na Sveuèilištu Roehampton, koji je istraživao i utjecaj televizije na djecu ovako je prokomentirao smanjivanje koeficijenta inteligencije britanskih tinejdžera: «Izgleda da se nešto dogaða s tinejdžerima. Raèunalne igre i raèunalna kultura doveli su do manjeg èitanja knjiga. Tendencija u školovanju da uèitelji sada 'uèe djecu za test' je takoðer dovela do smanjivanja sposobnosti djece da razmišljaju u smjerovima koji nisu pravocrtni.» Smatramo da su posebice za nas znaèajni zakljuèci profesora Housea, o kojima smo uostalom veæ i pisali na stranicama ovog Portala u èlancima u kojima smo se bavili reformom školstva u Hrvatskoj (Ima li Hrvatska buduænost? ). Da ponovimo, reforma osnovnoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj (famozni HNOS, prema rijeèima ministra Primorca naèinjen i po uzoru na Veliku Britaniju!) uèinila je to da se sve više i više uèi iskljuèivo radi ispitivanja, bilo usmenog, bilo pismenog (koje u najveæem broju sluèajeva mora biti najavljeno). Osim toga, jedan od ciljeva te reforme je i «raèunalna pismenost».

Ono što djeca kroz èitavo osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje stvarno nauèe u svezi raèunala svaki bi završeni srednjoškolac (koji je nauèio razmišljati!) morao moæi nauèiti u desetak dana, uzevši u obzir jednostavnost današnjih programskih paketa. Ogromna veæina ostalog vremena koje djeca u školama provedu uz raèunala zapravo je igranje, odnosno, izgubljeno vrijeme za obrazovanje. Hoæe li ministar Dragan Primorac i njegovi suradnici ikada shvatiti da je kljuèna «klasièna» obrazovanost i pismenost, i da ona omoguæava i raèunalnu pismenost, a da obrat ni u kom sluèaju ne vrijedi? Raèunala, koliko god korisna i neophodna, ako se i tijekom obrazovanja djeca i mladeži, kao i u njihovom slobodnom vremenu, rabe pretjerano i nekontrolirano, dovode do onoga što britanski struènjak naziva «nelateralnim» razmišljanjem. Mi bismo to rekli da dovodi do toga da djeca ne nauèe razmišljati, odnosno, da budemo posve jasni, doprinose zatupljivanju djece.

izvor: portal hrvatskog kulturnog vijeæa

 http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=4012&Itemid=1

Share

Dodatne informacije