Sudski procesi pokazali da žene PMS može navesti na najteža kaznena djela

Share

 Iako je prema »pitomoj« medicinskoj definiciji predmenstrualni sindrom (PMS) skup fizièkih, psiholoških i emocionalnih simptoma povezanih sa ženskim menstrualnim ciklusima, policijski su i medicinski kartoni dokazi da su kod malog postotka žena te hormonalne promjene toliko jake da ih pod odreðenim okolnostima mogu transformirati u divlje zvijeri koje nemaju kontrolu nad svojim ponašanjem.

Iako se vjeruje da èak 75 posto žena, prije svega zapadnog svijeta, pati od nekih od 150 tegoba koje se vezuju uz PMS, dva do pet posto nesretnica ti hormoni svaki mjesec mogu doslovce dovesti do ludila. Na to je još pred kraj prošloga stoljeæa javnost upozorila engleska ginekologinja, dr. Katharina Dalton, koja je predmenstrualni sindrom dovela u vezu s agresivnim i kriminalnim ponašanjem. Zahvaljujuæi njezinom svjedoèenjenju na dvama suðenjima u Engleskoj, dvije su se žene, optužene za najteža kaznena djela, na kraju išetale iz sudnice kao slobodne graðanke. U svojoj su se obrani naime pozvale na PMS kao razlog nasilnog ponašanja, a poznata je lijeènica svjedoèila u njihovu korist tvrdeæi da isto tako i na tisuæe drugih žena postaje iracionalno bijesno u danima prije menstruacije. Sud je prihvatio dokaze obrane, žene proglasio krivima, ali ih istovremeno i osudio na blage uvjetne kazne i obavezno lijeèenje.

Sluèaj »Craddock«

Iako se predmenstrualni sindrom na graðanskim i kaznenim sudovima koristio i prije tih presuda, ponajprije za prekršaje i lakša kaznena djela kao što su prometni prekršaji i kraðe po duæanima, prvi put u povijesti se dogodilo da je PMS postao olakotna okolnost i za najteža kaznena djela. Sve je to diglo golemu prašinu ne samo u medicinskim, veæ i u pravnim krugovima. O suðenjima su se raspisali novinari te u problem umiješali aktivisti za ravnopravnost spolova i feministice koje su strahovale da æe se na taj naèin sve žene generalizirati negativnim stereotipom robovanja vlastitim hormonima.

Polemike su zapoèele sa suðenjem 29-godišnjoj konobarici iz istoènog Londona, Sandie Craddock, koja je poèetkom osamdesetih osuðena na uvjetnu kaznu s rokom kušnje od tri godine zbog ubojstva kolegice konobarice koju je nožem izbola na smrt. Ona je inaèe imala veæ podugaèak kriminalni dosje s tridesetak presuda zbog kraða, napada i paleži. No, na ciklièku shemu njezinog nasilnog ponašanja ukazalo je tek dugogodišnje voðenje dnevnika pa se pred sudom branila da ju je upravo PMS svakog mjeseca prisiljavao da se ponaša onako kako se inaèe ne bi nikada pri normalnom stanju svijesti. Suðenje je zbog toga odgoðeno na nekoliko mjeseci da bi se vidjelo hoæe li odgovarati na hormonalnu terapiju progesteronima, a njezina je lijeènica bila dr. Dalton koja je kasnije i svjedoèila u njezinu korist. Sud joj je na kraju PMS uzeo u obzir kao olakotnu okolnost iako se Craddock na predmenstrualni sindrom pozivala kao na faktor smanjene ubrojivosti. Uz to je bila prisiljena na redovito lijeèenje. No iste je godine Craddock, koja se nikada nije jasno sjeæala okolnosti ubojstva, nakon što èetiri dana nije primila terapiju progesteronima, u naletu bijesa ciglom razbila prozorsko staklo i zbog toga se prijavila policiji. Veæ sljedeæe godine odluèila je zbog svoje kriminalne prošlosti promijeniti prezime u Smith i uzimati manje doze propisanog progesterona, no to ju je odvelo u novi incident pa je prvo pokušala samoubojstvo, a nakon toga je jednom policajcu napisala prijeteæe pismo i èekala iza policijske stanice naoružana nožem. I taj put je takoðer proglašena krivom zbog prijetnje smræu i nošenja oružja, a kazna joj je takoðer smanjenja zbog njezinog PMS-a jer su se sva ta kaznena djela podudarala s njezinim predmenstrualnim fazama.

Glad okidaè za PMS

Sandie Smith bila bi usamljeni sluèaj okorjele kriminalke koja se uspješno obranila svojim hormonima da iste godine i 37-godišnja Christine English takoðer nije osuðena za ubojstvo na samo uvjetnu kaznu s rokom kušnje od godinu dana. Za razliku od Sandie Smith, English nikada prije nije bila osuðivana. Proglašena je krivom za ubojstvo ljubavnika kojeg je nakon kraæe svaðe autom zakucala u stup uliène rasvjete. Uz uvjetnu joj je kaznu oduzeta vozaèka dozvola, ali i nareðeno da mora apstinirati od alkohola i jesti redovite obroke buduæi da je u njezinom sluèaju utvrðeno da je njezin PMS rezultirao nasiljem jer mu je okidaè bila glad. Naime, prije ubojstva nije jela devet sati što je izazvalo pad šeæera u krvi i pretjeranu proizvodnju adrenalina. Da je upravo to prenaglasilo simptome, te da je bila pod ekstremnim utjecajem PMS-a, tada je posvjedoèilo nekoliko lijeènika, ali je vještaèenje dr. Dalton opet odigralo najvažniju ulogu. Lijeènica je naime rekla da English pati od PMS-a veæ dvadeset godina, a uz to je i prokrvarila nekoliko sati nakon ubojstva. Sud je na kraju ocijenio da je kazneno djelo poèinila pod izrazito iznimnim uvjetima i smanjilo kvalifikaciju kaznenog djela iz teškog ubojstva na ubojstvo na mah, odnosno ubojstvo lišeno namjere. No, i ovog puta samo zahvaljujuæi predmenstrualnom sindromu.

Unatoè brojnim kontroverzama odvjetnici su vrlo brzo prepoznali prednosti ovakve obrane. Tako se PMS poèeo sve više koristiti na suðenjima u Kanadi ili kao dio obrane ili tijekom izricanja presude gdje se i prije osamdesetih menopauza i postanatalna psihoza takoðer koristila u obrani za lakša kaznena djela. Optužbe bi uglavnom bile odbaèene ukoliko bi se pokazalo da je u medicinskom kartonu žene stajalo da još od adolescencije pati od predmenstrualnog sindroma. U dva sluèaja u Torontu je PMS poslužio kao olakotna okolnost pa su okrivljenice osuðene samo na uvjetne kazne, a uskoro je i na Vrhovnom sudu bila priznata jedna obrana neubrojivošæu zbog PMS-a. Iako je porota odbila sindrom kao uzrok mentalne bolesti, jedan je psihijatar bio voljan svjedoèiti da su hormoni okrivljenicu u tom momentu uèinili neuraèunljivom te da stoga nije bilo namjere.

Prilika za ambiciozne odvjetnike

Kad je nakon toga i majka petoro djece iz Brooklyna, 25-godišnja Shirley Santos, rekla sucu da je èetverogodišnje dijete premlatila nakon što ono nije prestajalo plakati te da je bila bijesna zbog PMS-a, na noge se digla i amerièka javnost. Naime, Santos je tražila da se optužbe protiv nje odbace, da bi nakon toga njezina kvalifikacija kaznenog djela u dogovoru s tužiteljicom bila ublažena u zlostavljanje pa je za premlaæivanje djevojèice prošla samo s uvjetnom kaznom i pretpostavkom da æe godinu dana iæi na savjetovanje. Javnost je presudu držala skandaloznom, smatrajuæi da unatoè tome što menstrualni ciklus može pratiti iritabilnost i depresija, tako nešto ne može opravdati nasilje, kamoli obranu ludilom. To je bila prva presuda u Americi u kojoj je sud priznao PMS kao olakotnu okolnost. Eksploatacija PMS-a u dokaznom postupku obrane u Americi je vrlo brzo uzela maha. Naime, uskoro je u vodièu za odvjetnike amerièkog odvjetnika F. Lee Baileya obrana PMS-om spomenuta kao plodno polje za ambiciozne odvjetnike. Autor je pritom objasnio da su istraživanja predmenstrualnog sindroma pokazala da ipak samo mali broj žena pati od simptoma dovoljno ozbiljnih da utjeèe na njihove emocionalne i mentalne funkcije te da stoga ne treba ni pokušavati iæi na takve obrane ukoliko ih odvjetnici ne mogu potkrijepiti valjanim medicinskim dokazima. Uz to je i detaljno opisao kako treba savjetovati struène svjedoke, odnosno vještake, te na koji naèin ih pripremiti za porotu.

Problematièno dokazivanje

Upravo o valjanosti dokaza o ozbiljnom PMS-u više je pisala australska kriminologinja dr. Patricia Easteal u eseju »Predmenstrualni sindrom u sudnici« buduæi da u Australiji takva praksa još uvijek nije postala priznata u sudskim postupcima. Australski su forenzièari bili mišljenja da prije nego sindrom bude prihvaæen kao uzrok nasilnog ponašanja kod nekih žena, tome moraju prethoditi brojna istraživanja. Složili su se jedino oko toga da se PMS ne bi trebao koristiti kao dokaz smanjene ubrojivosti ili neubrojivosti, veæ samo kao olakotna okolnost prilikom izricanja presude. Uz to, za dijagnosticiranje PMS-a, piše kriminologinja, treba uzeti u obzir nekoliko faktora, odnosno da li se simptomi opetuju iz mjeseca u mjesec, nestaju li unutar nekoliko sati od krvarenja i pojavljuju li se i tijekom ovulacije. Uz to treba voditi raèuna i o tome ako je optuženica ikada zbog ozbiljnih tegoba tražila lijeènièku pomoæ i da li je primala kakvu terapiju. Meðutim dokazivanje æe uvijek ostati problematièno jer simptomi po svom intezitetu ne variraju samo od žene do žene, veæ variraju i iz mjeseca u mjesec. Dr. Eastel na kraju naglašava èinjenicu da toliko ozbiljan PMS, koji ženu može pretvoriti i u ubojicu, ipak pogaða samo jako mali broj žena. Pritom je prema posljednjim istraživanjima usko povezan sa stresom i nezdravim naèinom života, zahtjevnim poslovnim zadacima, nedovoljnim kretanjem i lošom prehranom punom šeæera, pa su emocionalni simptomi stoga još naglašeniji. No, koji æe od tih simptoma ženu pretvoriti u podivljalu kriminalku?

Simptomi »PMS kriminalki«

Na to je dala odgovor upravo engleska ginekologinja s poèetka prièe, dr. Kathrina Dalton, inaèe i najzaslužnija za istraživanja predmenstrualnog sindroma. Ona je navela tri najèešæa simptoma zajednièka upravo ženama koje su poèinile kaznena djela. Prvo je depresija koja ih vodi u osjeæaj beznaða i beskorisnosti do toga da više ne razlikuje dobro od lošeg. Depresija ih može èak nagnati na palež, razbijanje, ali i dovesti do suicida. Drugi je ozbiljan simptom razdražljivost koja vodi do iznenadnih promjena raspoloženja s potpunim gubitkom kontrole. Kao treæi simptom spominje inducirane psihoze koje obièno traju dan ili dva, a mogu ukljuèivati halucinacije i amneziju. Naime niti jedna žena se nakon poèinjenja kaznenog djela nije nabolje sjeæala što je napravila. Svim je tim ženama bila ipak zajednièka i još jedna stvar– niti jedna nije pokušala sakriti ono što je uèinila.

No, da bi PMS poslužio kao dokaz na sudu trebat æe prikupiti ne samo èvrste medicinske dokaze koje je moguæe lažirati èestim odlascima kod lijeènika, veæ i mnogo širom istragom, tvrdili su australski struènjaci. Naime, da bi se utvrdio ciklièki uzorak ponašanja, potrebno je prikupiti i ostale dokaze, na poslu i u školi, ali i prouèiti ne samo njihove zdravstvene veæ i policijske kartone. Jedno od rješenja je i odgaðanje suðenja za nekoliko mjeseci dok traje vještaèenje nad okrivljenicom, uz praæenje tegoba do biokemijskih testova razine hormona.

Predmenstrualni disforièni poremeæaj

Danas spomen PMS-a meðu muškarcima uglavnom izaziva porugu buduæi da neupuæeni smatraju da su hormoni ženama samo izgovor za pretjerane emotivne reakcije, no s obzirom na prethodne sudske postupke i iracionalnu agresiju koju su te žene ispoljile, sindrom se ne bi trebao prihvaæati kao nešto potpuno bezazleno. Pogotovo jer je teži oblik predmenstrualnog sindroma u meðuvremenu prepoznat kao mentalna bolest pod nazivom predmenstrualni disforièni poremeæaj (PMDD). S obzirom na to da ga je prihvatilo i Hrvatsko društvo psihijatara moguæe je samo pitanje vremena kada æe se i u nas sindrom poèeti koristiti i u sudskoj praksi. Osnovni simptomi PMDD-a su depresivno raspoloženje, osjeæaj beznaða, izražena anksioznost i napetost, iznenadne promjene raspoloženja, ustrajna i izražena razdražljivost, šutnja ili sukobljavanje, smanjen interes za uobièajene aktivnosti, posao, školu ili društveni život, smanjena koncentracija i sposobnost zadržavanja fokusirane pažnje, slabost, umor, gubitak energije i drugi. Iako je rijeè o èestom poremeæaju koji se može vrlo uspješno lijeèiti jer ima iste ali izraženije klinièke simptome kao PMS, PMDD i dalje ostaje zanemareno i èesto neprepoznato stanje. Predmenstrualni disforièni poremeæaj ima sliène klinièke simptome kao PMS, a podaci iz strane literature kaže da više od 50 posto žena koje boluju od PMDD-a traže pomoæ ginekologa ili lijeènika opæe medicine, a tek vrlo rijetko psihijatra. No, unatoè novim saznanjima za mnoge je i dalje dvojbena premisa da uzrokuje i agresivno i nasilno ponašanje.

 

 

Hrvatska ne priznaje PMS

Iako je od ovih pionirskih sudskih postupaka prošlo niz godina, a obrana korištenjem PMS-a kao praksa od tada ustalila u sudnicama, u hrvatskoj sudskoj praksi tako je nešto odvjetnicima i njihovim klijenticama još uvijek nemoguæa misija i za prekršaje, a kamo li teška kaznena djela.

– S obzirom na to da naši psihijatri predmenstrualni sindrom ne priznaju kao razlog zbog kojeg bi okrivljenica mogla biti smanjeno ubrojiva tijekom poèinjena kaznenog djela, niti se PMS kao takav spominje u forenzièkoj psihijatriji, kod nas nitko u obrani ni ne traži takvu vrstu vještaèenja. Što se pak naše sudske prakse tièe, èini mi se da se PMS takoðer nije spominjao niti u jednoj parnici. Iako se u Engleskoj predmenstrualni sindrom koristi kao olakotna okolnost poèinjenja kaznenog djela, kod nas se èak ide toliko daleko da se debatira o tome postoji li uopæe postporoðajna depresija koja se vezuje za sluèajeve èedomorstva. Meðutim, unatoè polemikama, takvo se stanje smanjene ubrojivosti na našim sudovima ipak priznaje kao dokaz. S druge strane, kad se govori o ozbiljnim hormonalnim promjenama, može se takoðer postaviti pitanje što je onda i s menopauzom, zapitala se rijeèka odvjetnica Tamara Toriæ, studentica poslijediplomskog specijalistièkog studija »Kriminalistièka istraživanja« na Pravnom fakultetu u Rijeci.

 

izvor: novilist.hr / Andrea VUKELIÆ

Share

Dodatne informacije