Više psihopata meðu menadžerima nego osuðenicima

Share

Broj psihopata meðu vodeæim radnicima raste. Vjerojatno ih je više èak i nego meðu zatvorenicima”, piše u knjizi “Snakes in Suits: When Psychopats go to work” Paul Babiak, newyorški privatni psiholog koji se veæ 40 godina u multionacionalnim kompanijama bavi problemima psihologije u menadžmentu. On je to djelo napisao zajedno s profesorom na University of British Columbia Robertom Hareom, specijalistom koji psihopate izuèava veæ 35 godina.

Rast broja psihopata na vodeæim pozicijama u velikim tvrtkama je, ipak, relativno noviji fenomen: takozvana kompanijska kultura stvara pogodnu sredinu u kojoj oni mogu svoj duševni poremeæaj tranformirati i preokrenuti u plus, odnosno svoju prednost. Na primjer, sadašnji modni val “Open space” kancelarija je pokazatelj devijantne kompanijske kulture koja je, ma koliko kratkoroèno bila efektivna, samo u službi tih prijetvornih zmija. Dugoroèno, meðutim, razmnožavanje “zmija” vodi padu efektivnost kompanije i gubitku konkurenosti. Pa zašto su uopæe onda i anagažirane te “zmije u odijelima”?

To nije teško objasniti. Oni, naime, na razgovorima prilikom primanja novih menadžera dobivaju poene zahvaljuæi prije svega tome što bolje vladaju sobom i ostavljaju dojam tvrdih ljudi sposobnih i za najbrutalnije upravljanje i postupke u korist kompanije. I to sve uz šarmantu fasadu majstora komunikacije – podmetanja nogu, guranje u stranu i pripremanje za otkaz suradnicima umiju savršeno prikriti. Mnogi visoki šefovi imaju simpatije za “zmije u odijelima”. Nostalgièno im se prièinjavaju onim kakvi su oni bili prije 20-ak godina.

Gledano izvana, zaista ne mora biti mnogo razlika, ali unutarnja motivacija se tu ipak bitno razlikuje. Svaki, èak i narcizmu skloni visoki menadžer, pa i povremeni manipulator, kada interes kompanije to traži, na kraju æe u kljuènom trenutku uvijek dati prednost kompaniji, a ne svom egu. Psihopat neæe. On æe, ako mu je ego ugrožen, primjerice otkazom, povuæi u propast i druge, cijeli odjel, pa i tvrtku ako treba. Zato najèešæe i ne uspijevaju stiæi na najnajviše pozicije. Prije toga naprave štetu i sebi i drugima te nestanu. Oni se nisu sposobni žrtvovati za kompaniju.

izvor: poslovni.hr / Milan Lazareviæ

Share

Dodatne informacije