Koliko je važan protivnik u pripremi sportaša za natjecanje?

Share

Je li baš toliko važno pažljivo odrediti protivnikove prednosti i slabosti i svojim sportašima ih predoèiti? Mišljenja trenera o ovom problemu dosta su razlièita jer dok neki misle da je najvažnije fokusirati se na vlastitu igru i nametnuti je protivniku, drugi su uvjereni da je ulazak u igru bez poznavanja protivnika unaprijed izgubljena bitka. Svako od tih razmišljanja ima svoje prednosti i nedostatke, ali kada se prevelika pažnja pridaje samo protivniku svaki trener riskira samopouzdanje vlastitih sportaša

Kao trener svakodnevno se suoèavate s èinjenicom da je jako tanka granica izmeðu toga da kvalitetno pripremite sportaše za susret s protivnikom i toga da ih potpuno izbacite iz takta nekom svojom neopreznom izjavom. Vrlo je važno pripremiti sportaša za protivnika koji ga oèekuje ali ako se prevelika pažnja pridaje samo protivnikovim prednostima i slabostima vlastite se sposobnosti automatski potiskuju u drugi plan. Sportaš æe tada uèi u natjecanje pazeæi samo na to što protivnik radi umjesto da se fokusira na vlastitu igru.   Oni æe se u glavi pripremati za tog toliko boljeg, jaèeg i superiornijeg protivnika iako u stvarnosti to možda i nije istina. Sve to dovodi do prevelike napetosti i nervoze, sportaš se poèinje previše truditi i sve više se udaljava od vlastite igre. Sve je to stresna situacija na koju sportaši nisu navikli jer je na treningu jednostavno nema, nema pritiska, nema nervoze i zato tamo sve njihove sposobnosti dolaze do izražaja. U stresnim situacijama njihovo se ponašanje mijenja, misli lutaju, prati se svaki protivnikov pokret, analizira se njegova igra a vlastite sposobnosti potiskuju se u drugi plan gdje nikako ne bi smjele biti. Samopouzdanje pada sa svakim protivnikovim dobrim potezom jednostavno zato jer im se pridaje previše pažnje. Natjecanje je izgubljeno a nezadovoljstvo se obièno lomi na trenerovim leðima. Svaki trener mora biti svjestan toga da æe sportaši za vlastiti neuspjeh prvo okriviti njega. Bez obzira kakve odluke donijeli uvijek æe se naæi netko kome to neæe odgovarati.
 
«Ne znam, ali ja mislim da je najveæi problem to što nam trener prije svake igre govori samo o tome koliko su dobri naši protivnici i kako æe nas razbiti na terenu ako neæemo igrati dobro. To nam govori èak i kad protivnièka momèad  uopæe nije toliko bolja od nas i nakon nekog vremena svi smo poèeli vjerovati u to. Mislim da trošimo previše vremena razmišljajuæi o tome koliko su dobri naši protivnici umjesto da nam trener barem jednom kaže koliko smo mi dobri.» Sportaš koji ovako razmišlja sigurno neæe dati sve od sebe.   Preveliko fokusiranje na protivnika odvlaèi pažnji i trenera i sportaša daleko od vlastitih sposobnosti, vlastitih prednosti i nedostataka, a upravo tamo bi sva vaša pažnja trebala biti tijekom natjecanja. Isto kao i s vlastitim ciljevima i željama, sve vaše znanje o protivniku na dan natjecanja trebalo bi vam biti zadnje na pameti. Tijekom priprema i treninga ono vam ponekad može pomoæi jer æete se unaprijed pripremiti za situacije koje vas vjerojatno oèekuju, ali na natjecanju je najvažnije fokusirati se na vlastite prednosti i iskoristiti svaki trenutak da date sve od sebe. To se odnosi i na trenera jer ako se previše pažnje posveti protivniku za vrijeme natjecanja zanemaruju se vlastiti sportaši. Vi ste tamo s njim i zbog njega, da mu pružite podršku i pomognete koliko god je moguæe jer i vaši su snovi s njim u tom natjecanju.   Možda najbolje rješenje ovog problema je prouèiti protivnika, ali ne pridavati tome previše pažnje. Provedite više vremena fokusirajuæi se na vlastitu igru uz male prilagodbe svakom protivniku kako biste pripremili svoju ekipu na situacije u kojima æe se naæi na natjecanju. Nemojte podcjenjivati vlastite sportaše jer æe i oni prihvatiti takvo razmišljanje i u natjecanje æe uæi s prevelikim respektom prema protivniku. Time ne samo da riskirate poraz, nego riskirate i to da æe se krivica za taj poraz pripisati tome da je protivnik jednostavno bio bolji. Uèenje na vlastitim greškama najefikasniji je naèin, ali prvo treba priznati da je greška u vama a ne u sucu, protivniku ili nekom treæem.   Koncentracija je na natjecanju nezamjenjiva i zato je toliko važno na što se fokusirate prije i tijekom natjecanja. Neka vam za vrijeme natjecanja bude važno samo ono što vi radite i što biste mogli napraviti da budete još bolji jer samo tako æete moæi dati sve od sebe kako biste poveæali svoje šanse za pobjedu. Postoji još jedna važna stvar na koju treneri preèesto zaboravljaju: pogrešno je prije i za vrijeme natjecanja govoriti svojim natjecateljima što ne želite da rade jer tada sva njihova pažnja odlazi baš u tom smjeru. Umjesto da paze na ono što ne želite od njih, usmjerite ih na ono što želite da rade, kako želite da igraju, što bi trebalo biti njihov sljedeæi potez. Ono što je krivo ili što treba ispraviti rješavati æete na treningu i nije potrebno tome pridavati pažnju na natjecanju. Natjecanje je trenutak kada svaki sportaš mora biti najbolji što može biti a to može samo ako da sve od sebe. Greške se dogaðaju i važno ih je ispravljati kako se one ne bi ponovile, ali natjecanje nije ni vrijeme ni mjesto za to.  Postoje tri situacije u kojima se trener može naæi kada se priprema za odreðenog protivnika a svaka od tih situacija zahtijeva drugaèiji pristup.  

1. Situacija

 Situacija u kojoj je protivnik kvalitetniji lakša je za trenera jer se u tom sluèaju naglasak stavlja na njegove slabije toèke èime se razbija inferiorni osjeæaj kod sportaša. Uz to, adekvatno se može raditi i na motivaciji s obzirom na to da je opæe poznato razmišljanje igraèa u ovakvim situacijama da se ide na sve ili ništa. Takvo se razmišljanje javlja zbog èinjenice da su slabiji i da poraz ionako neæe ništa promijeniti. Motivacija i spremnost za igru veæi su iz razloga što sportaši nisu blokirani oèekivanjem ishoda natjecanja, igraju opušteno i nije rijedak sluèaj da se slabiji sportaši pokažu znatno bolji od oèekivanog.  

2 Situacija

 Kada je protivnik slabiji osnovni zadatak svakog trenera je ne dozvoliti sportašima da se opuste, dekoncentriraju i olako shvate zadatak. Važno je vratiti motivaciju na optimalan nivo i poticati sportaše da i u takvoj situaciji daju sve od sebe.  

3 Situacija

 Kada za protivnika imate ekipu ili pojedinca približno iste kvalitete zadatak trenera je predstaviti sportašima protivnikove prednosti i nedostatke s time da se prioritet stavlja na iskorištavanje njihovih slabijih strana. S psihološkog aspekta važno je da se natjecanje doživi kao moguænost da se pokažu vlastite kvalitete èime se podiže motivacija sportaša. U svakom aspektu odnosa sportaš - trener najvažnija je komunikacija jer ono što kao trener govorite svojim sportašima prije, za vrijeme i poslije natjecanja utjeèe na to kako oni razmišljaju i kako æe se nositi s istom situacijom iduæi puta kad na nju naiðu. Komunikacija je u sportu složen problem kojem treba posvetiti puno pažnje, a ovo su samo neke smjernice od kojih bi svaki trener trebao poèeti:   Komunikacija prije natjecanja   - prilagodite svoje komentare svakoj pojedinoj situaciji jer nisu sva natjecanja jednako važna niti su svi protivnici isti - kada dajete sugestije pazite na to da one budu izreèene na pozitivan naèin (bez nemoj i ne smiješ…) - uvijek se trudite da vaše rijeèi budu poticajne za sportaševo samopouzdanje - ohrabrite sportaše da daju sve od sebe i da uživaju u natjecanju - pružite im podršku i povjerenje - budite jasni u svojim oèekivanjima i istaknite im da od njih oèekujete samo da daju svoj maksimum   Komunikacija za vrijeme natjecanja   - sami procijenite koliko i koje savijete sportaši mogu shvatiti za vrijeme stresnih situacija - kada pobjeðuju ohrabrite ih da nastave takvim intenzitetom, pazite da im motivacija ostane na visokom nivou i dajte im samo nekoliko savjeta kako da budu još bolji - kada gube savjetujte im da se smire, uspore i pomognite im riješiti situaciju u kojoj se nalaze - budite pozitivno autoritativni, pružite im podršku i ohrabrenje - ne kritizirajte ih previše- ionako su pod stresom - nemojte davati negativne sugestije  

Komunikacija poslije pobjede

 - èestitajte sportašima - istaknite sve što je bilo dobro i pohvalite ih - izbjegavajte preveliko oduševljenje, budite realni i ako je potrebno spustite ih malo na zemlju - ohrabrite sportaše da nastave, potièite ih da im ta pobjeda bude još veæa motivacija za slijedeæa natjecanja  

Komunikacija poslije poraza

 - prije svega kontrolirajte svoje osjeæaje, posebno ljutnju i frustriranost - imajte u uvidu da su u toj situaciji igraèi manje otvoreni za komunikaciju, pustite ih da se malo smire - budite svjesni toga da je sportašima trener potrebniji nakon poraza neko nakon pobijede - nikada nemojte ignorirati sportaše jer kad i ne kažete ništa vi komunicirate - ono što veæina sportaša želi u tom trenutku je podrška pa im je pružite - za kompleksnije razgovore i analizu natjecanja prièekajte dok se emocije malo ne smire, kako vaše vlastite tako i sportaševe - prvo saslušajte razmišljanja i osjeæanje svojih sportaša a tek onda donosite sudove, nemojte ih unaprijed optuživati jer æe se zatvoriti i više neæe biti spremni za komunikaciju a tada æe svi vaši savjeti biti uzaludni - možete biti ljuti ali nemojte im se izrugivati - nemojte pretjerivati s kritikama, a kod ekipa nemojte svaljivati krivicu samo na jednog igraèa - važno je da naglasite da se vaši komentari ne odnose na rezultat nego na kvalitetu onoga što je sportaš pokazao - ne gledajte na natjecanje samo izdvojeno nego i u sklopu dugoroènog plana - vratite samopouzdanje sportašima

- izbjegavajte reèenice tipa: «Znao sam da æe se to dogoditi» i «Rekao sam ti» jer one samo frustriraju sportaše a nikome ne pomažu

izvor: sport-forma.com / Rebeka Tandariæ 

 

Share

Dodatne informacije