Kako prepoznati brzopletost?

Share

Za Psihologijski portal piše mr.sc Nataša Šuniæ, profesor logoped 

 ....kao prvi struèni èlanak smo Vam predstavili mucanje. Pošto je sindrom brzopletosti usko vezan uz mucanje,iznosimo Vam nekoliko èinjenica i o brzopletosti. Krenimo....

Kao i mucanje, brzopletost je poremeæaj fluentnosti ( teènosti u govoru), ali se ipak jedan od drugoga u mnogoèemu razlikuju.Brzopletost ukljuèuje povremene "blokade" u govoru, koje mogu zapravo rezultirati iz neorganiziranog govora, a to može znaèiti da se govori vrlo brzo, ili da je osoba zapravo nesigurna u ono što želi reæi.Za razliku od mucanja, gdje osoba zapravo zna što želi reæi , ali nije u moguænosti to izgovoriti.

Pošto brzopletost nije još toliko poznata, mnogi su brzopletost poistovjeæivali sa mucanjem, te su se mnogi brzopletaši opisivali kao osobe koje mucaju, ali je u praksi opæe poznato da èesto sa brzopletošæu ide i mucanje, kao i obrnuto. 

Sindrom brzopletosti se može oèitovati u èetiri osnovne komunikacijske aktivnosti:razumijevanju, govoru, èitanju i pisanju. Ako imamo osobu kojoj se nešto govori, a ona misli na nešto drugo, osoba ga neæe razumijeti, i to je situacija koja se dogaða veæini nas, ali ako uz to imamo odsustvo pažnje, dolazi do smetnji u razumijevanju, te i neobraæanje pažnje na formu, te se to redovno sve odražava na govor.

Oèitovanje brzopletosti: -vrlo èesto je to konfuzan i neorganiziran govor -ogranièena je svjesnost svoga govora-povremeno "bolji govor" ( teèniji govor), kada se osobu upozori da malo uspori u govoru, ili da više pazi na govor ( da se kontrolira)-tzv. "skraæivanje" rijeèi i to onih dužih sa suglasnièkim skupinama ( npr. "parkiralište" skrate u "pakirište"...)-vrlo nerazumljiv govor-obiteljska anamneza-netko u obitelji ili familiji ili muca ili je brzopletaš-poteškoæe u uèenju koje nisu rezultat smanjene inteligencije ili dijagnosticirane disleksije ili disgrafije-èesto i neuredan rukopis-smanjena pažnja, koncentracija i vrlo èesto hiperaktivnost-poteškoæe sa auditivnom percepcijom ( teškoæa sa zahvaæanjem glasova)      

Dakle, poremeæena je osnova govora, tj. sve što predstavlja veæe cjeline,organizaciju: disanje, intonacija,glas,ritmiènost pa i akcenti,gramatika.no,poremeæeno je i ono što bismo uvjetno mogli nazvati detaljima govora, a to su laksik i izgovor glasova.brzopletaš èesto ima vrlo siromašan rjeènik bez obzira na godine koje je proveo u školi.ne razumije i ne upotrebljava rjeðe i biranije rijeèi, a posebno ne one koje se obièno nauèe èitanjem.kod onih fonetski kompliciranijih i rjeðih može imati problema, jer te ne sjeæa toèno njihove glasovne i slogovne strukture.Izmišlja nove rijeèi, starima daje krivi ili izmijenjeni smisao.kada se ne može sjetiti rijeèi ili je ne zna brzopletaš se katkad služi verbalnim opisima ili gestama.Isto tako mnogo se služi poštapalicama i uzvicima. U doba polaska u školu , roditelji i nastavnici obièno poènu primjeæivati govorne nedostatke djeteta s brzopletošæu i posljedièno zaostajanje u svladavanju tehnike èitanja i pisanja.poèinju prigovarati i kažnjavati dijete.Kako je jedan od najviše uoèljivih simptoma brzopletosti u govoru zastajkivanje, ponavljanje i saplitanje, mali se brzopletaš nerijetko proglašava i mucavcem. 

Ako govorimo o brzopletosti u djeèjoj dobi, to je obièno neuredno i nemirno, ali simpatièno, vedro i otvoreno dijete.Vrlo teško ili nikako prihvaæa norme okoline.Ponaša se prirodno, ne poštujuæi pravila koja su u biti prisile.Jede kad je gladno, spava kad mu se spava, zaboravlja se oprati, obuæi uobiæajene dijelove odjeæe.Vrlo se teško se uklapa meðu djecu jer mu svaka igra brzo dosadi pa se možre asocijalno ponašati.Obièno mu je govor neprihvatljiv te postaje objekt poruge.Neuredno jede,diže se sa stola, ne sluša što mu se govori.U školi su to djeca koja brbljaju, dižu se iz klupe, šeæu razredom izazivajuæi opæi smijeh, no ona to ne èine zato što su zloèesta ili nepristojna, nego jednostavno zaboravljaju gdje su i kako se trebaju ponašati.zaboravljaju zadaæe, knjige pa i torbu, a da ne govorimo o svim moguænostima koje pružaju odjeæa i obuæa.

Jedna cipela smeða, a druga crna, na jednoj nozi èarapa, a na drugoj je nema, umjesto školske torbe mamina torbica...Okolina, a posebice roditelji lakše primjeæuju odstupanja u ponašanju u komunikacijskim sposobnostima što dolazi kasnije.poèinju prigovori, kažnjavanja.Roditelji, a kasnije i nastavnici nastoje izjednaèiti tu toliko drukèiju jedinku s njezinim vršnjacima.i dijete može nauèiti sjediti,držati vilicu i nož, paziti da ne izaðe bez hlaèa iz kuæe.No, to su sve vanjske stvari.Misli se ne mogu kontrolirati,pažnja i dalje luta.Može se sjediti, a ne slušati, tako da se posljedice iskazuju upravo u govoru i srodnim mu aktivnostima kao i uèenju.

Brzopletost najbolje prepoznajemo kad osoba èita, tj ovisno o drugim pogreškama govora, poèetak èitanja teksta može biti relativno dobar-osoba se u poèetku koncentrira na tekst, no meðutim što èitanje traje duže, greške postaju sve brojnije jer je pažnja sve kraæa, te misli na nešto drugo.Tada se osoba trgne, pa opet nešto dobro proèita, ali su ti svi trenuci kraæi, i kad oni dolaze usred èitanja reèenice, ipak mu ne pomažu pri razumijevanju teksta.Ako se radi o težim oblicima brzopletosti, tada on ne prepoznaje sva slova ni kada ih izdvojimo, te kada mu damo tekst da èita pogodi ih, no ne uvijek.Nerijetko se dogaða da "napamet èita", što znaèi da pogaða rijeèi, no ne uvijek, èak se može desiti da išèita približno dobru rijeè-dobro išèitana 2-3 sloga u rijeèi, dalje pretpostavlja.

Osnovno je kod svih brzopletaša da ne razumije proèitano, tj ne može uèiti èitanjem.Tako je nekako i kod pisanja, tj brzopletaš æe i kod pisanja pokazati svoj kaos kao i u govoru.To se najbolje može vidjeti u pisanju slobodnog sastavka, jer on neæe imati logièki slijed, tj "glavu i rep".Reèenice su kratke, a to inaèe izgleda ovako-"Ja imam sestru.Danas idem na more sa tatom a i svima, ali neæu uzeti knjigu.Marko mi je uzeo autiæ,nije mi prijatelj.....", a zapravo je poèeo pisati o svojoj obitelji.Niti pravopis nije jaka strana brzopletaša, tj nerijetko pišu kako govore, te im nije važno kako se toèno gramatièki pišu rijeèi.Rukopis je neuredan, dezorganiziran, ne prate linije na papiru, a pogoptovo ako je prazan papir, tada se ne mogu orjentirati na ravninu pisanja, te nerijetko im rijeèi kreæu prema dolje, od sitnih postaju veæa slova, te i teko razumljiva.Teško se razlikuju grafièki slièna slova: a-o,b-d-g-p,m-n,r-v,s-z,o-u....Tada se dogaða da nerijetko uèitelji, tj nastavnici èesto zamijene sindrom brzopletosti za disleksiju i disgrafiju ili se èak ponekad dijete okarakterizira kao lijeno i nezainteresirano, i tada je dobro potražiti pomoæ logopeda da se takve zabune ne bi dogaðale.

Što znaèi "nered u mislima"?

U osnovi brzopletost je kratki raspon pažnje, a i ta fluktuirajuæa pažnja, ukoliko se brzopletaš baš i ne koncentrira, nije jako intenzivna. Nered u govoru posljedica je nereda u mislima, ali da bismo ga prepoznali, nered u mislima mora se nekako oèitovati.Dok se emocije mogu proèitati i iz samog izraza lica, mimike ili geste, nered u mislima oèituje se u radu, govoru, pisanju, ponašanju. Najviše se prepoznaje u govoru i pisanju. To je izvjesna kaotiènost, brz prijelaz s jedne misli na drugu, nedovoljno ogranièavanje osnovne ideje, nemoguænost razrade osnovne misli, èudne asocijacije koje su ravnopravne po važnosti osnovnoj ideji, nemoguænost koncentracije na bitno, a sve se to prenosi putem usmenog izraza. 

Što se dogaða brzopletašu?

On kao da ne zna što æe unaprijed reæi,disanje nije pravilno , pa u duljoj i kompliciranijoj reèenici može doæi do tzv "respiracijske" krize ( "krivo disanje").Ipak nije to tako èesto, jer su kod brzopletaša reèenice veæinom kratke, po strukturi su krajnje jednostavne.Unutar tih kratkih reèenica melodija je obièno ili monotona ili neadekvatna.Vrlo je lako osjetiti da kod brzopletaša nešto ne "štima" u govoru, jer izjavna reèenica može zvuèati upitno, ili èak ostaje visjeti intonacijski, kao da nije dovršena.U duljim reèenicama može doæi do gramatièkih pogrešaka, jer se ima dojam kao da je osoba nešto zaboravila o èemu se govorilo, tek tada mu dolazi "kaos" u glavu, te traži rijeèi ili mu se rijeèi nagomilavaju, ili pokušava izgovoriti istovremeno dvije rijeèi, što dovodi do ispravljanja,saplitanja, zamuckivanja. Kod sindroma brzopletosti vrlo èesto možemo naiæi i na poteškoæe u izgovaranju ( dislalija), jer zapravo brzopletaš površno sluša, te  mu je i pažnja fluktuirajuæa ( raspršena).Samo površno slušanje se odnosi na slušanje drugih, ali i na slušanje samog sebe, te i na kontrolu samog govora.To je posebno važno   za doba uèenja govora, kada je slušna samokontrola primarna kontrola govora.Najèešæe tu se radi o leksièkim dislalijama, i to sigmatizmu i rotacizmu, ali artikulacija može biti i opæenito ošteæena, i to zbog same površnosti.Izgovor je takav da su glasovi jedva prepoznatljivi, te se doima kao da se jednostavno preko nekih "klizne".Ako povežemo takav naèin artikulacije sa neadekvatnim govornim disanjem,poremeæajem ritma i tempa, siromašnom upotrebom gramatike, siromašnim rjeènikom, monotonijom ili krivom intonacijom, a i na kraju doðe zamuckivanje, dobivamo pravu slikuz brzopletaša.Što je najzanimljivije u svemu tomu da sve to pravom brzopletašu ne sm,eta, dapaèe vrlo je veseo, rado govori, te nema nikakvih kompleksa, jer nije svjestan svoga govora. 

Kratki osvrt na sindrom brzopletosti

U govornoj patologiji, naèin govora koji bi odgovarao neredu misli nazivamo brzopletošæu, a služimo se i engl. nazivom "cluttering" ili pak starim nazivom "batarizam" prema imenu legendarnog libijskog kralja Batharosa èiji je naèin govora prema opisu, odgovarao brzopletosti.U osnovi poremeæaja kratki je raspon pažnje, što se odražava u svim aktivnostima. Nakon vrlo kratkog svraæanja pažnje na jednu aktivnost, brzopletaša poèinju zanimati druge stvari, zaboravlja na prošlu aktivnost, gdje je, s kime je, u kojoj situaciji, ne razumije, odnosno i ne primjeæuje da mu se nešto govori, da se nešto dogaða. Stane djelovati ili govoriti, ili oboje, ali u neskladu sa situacijom.Sindrom brzopletosti sadrži u sebi razne oblike verbalnog i neverbalnog ponašanja. U govoru se može oèitovati na razne naèine pa je taj poremeæaj dugo bio tretiran kao sluèajni zbroj govornih smetnji u iste osobe, a kako je ujedno i jedan od najèešæih simptoma zapinjanje u govoru, èesto je smatran mucanjem.

SAVJETI RODITELJIMA: 

-dijete treba stalno upozoravati da najprije smisli što æe reæi, da rewèenicu izgovori u sebi, pa tek onda naglas

-èešæe treba mijenjati aktivnost djeteta i davati mu nove, njemu prihvatljive zadatke

-obzirom da im je sposobnost pamæenja siromašnija, treba prakticirati prièanje i preprièavanje prièe u koju treba ukljuèiti i što više detalja.

-izmeðu reèenica treba praviti veæe pauze kako bi dijete imalo dovoljno vremena formulirati novu misao

-pjevanje kao i recitiranje pridonose usporavanju govora i izgradnji ritma i melodije koji takvom djetetu nedostaju

-treba se usredotoèiti na samo osvješæivanje, jer su mnogi brzopletaši nesvjesni svog brzog govora

-nije dovoljno govoriti samo "uspori", nego ih treba pokušati usporiti metodom lupkanja po slogovima 

Share

Dodatne informacije